Nostalgie de la lumière

Film documentaire réalisé par Patricio Guzmán dans le cadre du programme Hall of fame

Au Chili, à trois mille mètres d’altitude, les astronomes venus du monde entier se rassemblent dans le désert d’Atacama pour observer les étoiles. Car la transparence du ciel est telle qu’elle permet de regarder jusqu’aux confins de l’univers. C’est aussi un lieu où la sécheresse du sol conserve intacts les restes humains : ceux des momies, des explorateurs et des mineurs. Mais aussi, les ossements des prisonniers politiques de la dictature. Tandis que les astronomes scrutent les galaxies les plus éloignées en quête d’une probable vie extraterrestre, au pied des observatoires, des femmes remuent les pierres, à la recherche de leurs parents disparu …

Prix du cinéma européen 2010 du Meilleur documentaire

Nostalgija za svjetlom

Dokumentarni film u režiji Patricija Guzmána u okviru programa Hall of fame

Poznati redatelj političkih dokumentaraca, Patricio Guzmán, u “Nostalgiji za svjetlom” putuje na 10 000 metara nadmorske visine na najsuše mjesto na Zemlji, pustinju Atacamu, gdje se na vrhu planine okupljaju astronomi iz cijeloga svijeta kako bi promatrali zvijezde. Na tom je mjestu vidljivost neba toliko jasna da skoro mogu dokučiti granice svemira. Atacama je također i mjesto gdje visoka temperatura održava ljudske ostatke netaknutima. Tamo počivaju mumije rudara, političkih zatvorenika i ostalih “nestalih” ljudi iz predokolumbijanskog doba i vremena čileanske diktature. Dok astronomi istražuju najudaljenije i najstarije galaksije, u podnožju planine, žene i preživjela rodbina nestalih čija su tijela bačena u pustinju, čak i nakon dvadeset pet godina, tragaju za ostacima svojih najmilijih.

European Film Awards, 2010. – najbolji dokumentarac
 
Sheffield IDF, 2010. – posebno priznanje
 
IDA, 2011. – najbolji dugometražni dokumentarac

Filozofija kemije i teorija kompleksnosti

Predavanje prof. Hrvoja Vančika u organizaciji udruge studenata PMF-a «Ćumez»

Tko je Georges Perec ?

Meandar Media i Francuski institut pozivaju vas da to otkrijete tijekom niza događanja u Zagrebu i Zadru:

 

Utorak, 24. 3. 2015.

18:00, Medijateka, Preradovićeva 5, Zagreb

promocija romana Georgesa Pereca Život način uporabe i Ispario.

Sudjeluju predstavljači Sanja Lovrenčić i prof. Krešimir Bagić, prevoditeljica Vanda Mikšić i

urednik Branko Čegec. René Medvešek čita ulomke na francuskom i hrvatskom jeziku.

 

Srijeda, 25. 3. 2015.

18:00, Medijateka, Preradovićeva 5, Zagreb

projekcija snimke razgovora sa Georgesom Perecom i filma Čovjek koji spava (Un homme qui dort).

 

18:00, Filozofski fakultet, Centar sveučilišne uspješnosti, I. Lučića 3, Zagreb

predavanje Christelle Reggiani, profesorice na pariškoj Sorboni, na temu Georgesa Pereca i njegove poetike,

za studente francuskog jezika i književnosti, uvodna riječ prof. Marinko Koščec.

Organizirano u suradnji s Odsjekom za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

Četvrtak, 26. 3. 2015.

16:00-18:00, Sveučilište u Zadru, dvorana 155, Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2, Zadar

predavanje Christelle Reggiani, profesorice na pariškoj Sorboni, na temu Georgesa Pereca i njegove poetike,

za studente francuskog jezika i književnosti, uvodna riječ prof. Vanda Mikšić.

Organizirano u suradnji s Odjelom za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru.

 

Petak, 27. 3. 2015.

18:00, Medijateka, Preradovićeva 5, Zagreb

Tko je Georges Perec? – predavanje Christelle Reggiani, profesorice na pariškoj Sorboni (uz konsekutivni prijevod s francuskog na hrvatski).

Qui est Georges Perec ?

Meandar Media et l’Institut Français vous invitent à le découvrir à travers une série d’événements à Zagreb et à Zadar:

 

Mardi 24 mars 2015

18h Médiathèque, Preradovićeva 5, Zagreb

Présentation des 2 romans de Georges Perec: La Vie mode d’emploi et La Disparition

Participants: Sanja Lovrenčić, prof. Krešimir Bagić, Vanda Mikšić, traductrice et Branko Čegec, rédacteur.

Lecture des extraits en français et en croate à Zagreb par René Medvešek

 

Mercredi 25 mars 2015

 

18h Médiathèque, Preradovićeva 5, Zagreb

Projection de l’entretien avec Georges Perec et du film Un homme qui dort

 

18:00, Faculté des lettres, Centar sveučilišne uspješnosti, I. Lučića 3, Zagreb

Conférence de Christelle Reggiani, professeur à l’Université Paris IV, spécialiste de Perec (en français) sur Georges Perec et sa poétique

 

Jeudi 26 mars 2015

16:00-18:00, Université de Zadar, salle 155, Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2, Zadar

Conférence de Christelle Reggiani, professeur à l’Université Paris IV, spécialiste de Perec (en français) sur Georges Perec et sa poétique

 

Vendredi 27 mars 2015

18h Médiathèque, Preradovićeva 5, Zagreb

Qui est Georges Perec? – conférence de Christelle Reggiani, professeur à l’Université Paris IV, spécialiste de Perec (en français avec la traduction consécutive en croate)

L’école d’orgue française

Concert de Ljerka Očić organisé par Koncertna direkcija Zagreb

 

Au programme:

Louis-Claude Daquin (1694 – 1772)

I. Noël sur les jeux d’Anches, sans tremblemant

IX. Noël sur les Flûtes

XII. Noël Suise

X. Noël Grand jeu et Duo

 

Jean-François Dandrieu (1682 – 1738)

Noël cette journee

Suite I. Pieces en D. La Re – Magnificat

Plein jeu – Duo – Trio – Basse de Trompette – Flutes  – Dialogue

 

Michel Corrette (1707 – 1793)

Suite 3

Chantons je vous prie Noël hautement – Voicy le jour solemnel – Je me suis leve – Noël Suisse

Offertoire I. La St. Augustin


 

Francuski noëlisti

Koncert Ljerke Očić u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb

 

Program:

Louis-Claude Daquin (1694. – 1772.)

I. Noël sur les jeux d’Anches, sans tremblemant

IX. Noël sur les Flûtes

XII. Noël Suise

X. Noël Grand jeu et Duo

 

Jean-François Dandrieu (1682. – 1738.)

Noël cette journee

Suite I. Pieces en D. La Re – Magnificat

Plein jeu – Duo – Trio – Basse de Trompette – Flutes  – Dialogue

 

Michel Corrette (1707. – 1793.)

Suite 3

Chantons je vous prie Noël hautement – Voicy le jour solemnel – Je me suis leve – Noël Suisse

Offertoire I. La St. Augustin


Početkom 18. stoljeća, odnosno nakon smrti Luja XIV, Francuska se mijenja. Monumentalnost i pompoznost u umjetnosti zamjenjuje prisniji, ali pomalo watteauovski stil, koji svojom emocionalnom prenagljenošću ostavlja traga i u orguljaštvu kroz djelovanje francuskih noëlista. Ne može se poreći dopadljivost njihovih orguljskih djela, no znakovi dekadencije sve su uočljiviji. Prisutno je nastojanje da se udovolji ukusu publike, one religiozne kao i one svjetovne. Euforiju masa izaziva pomalo isprazna virtuoznost, brzina i gipkost prstiju, pomalo komični efekti i ornamenti koji često podilaze ukusu slušatelja. Orguljaš je utoliko bolji što uspješnije vlada tada vrlo popularnim umijećem gradnje varijacija na poznate, zadane teme. Napjevi na kojima su se gradile varijacije bili su jednostavni, lako pamtljivi i brzo asimilirani. Svaka bi varijacija (couplet) donosila promjene u ritmičkom tretiranju, najčešće progredirajući od sporijih do bržih notnih vrijednosti; tema ili prve varijacije bile su najčešće u četvrtinskim notnim vrijednostima, da bi se kretale prema osminskim i šesnaestinskim i sve bržim ritmičkim figurama. Harmonije su najčešće bile ograničene na toničke i dominantne akorde bez dodatnih modulacija. Raznolikost pri varijacijama svodila se uglavnom na raznolikost notnih vrijednosti i izbor registarskih boja kako bi se zadržala pažnja slušatelja. Primjena ‘echo’ efekata bila bi na primjer realizirana kroz boju registra cromhorna kojem bi odgovarao cornet. Korištenje boja poput oboe, musettea, clariona, piccola, flauti i plein jeua, njihova suprostavljanja i koloristički efekti, čim bi se više izmjenjivali, tim bi više šarmirali slušateljstvo.

I kako piše Norbert Dufourcq (1904. – 1990.) u svojoj knjizi La Musique d’orgue française de Jehan Titelouze a Jehan Alain (Pariz, 1949.; Libreire Floury): …skladbe francuskih noëlista tražile su malo imaginacije pri skladanju, samo pripravan duh i prste za izvođenje.

Takvi su i noëli Jean-Françoisa Dandrieua (1682. – 1738.), ‘kralja noëlista’ Louis-Claudea Daquina (1694. – 1772.), Michela Correttea (1707. – 1793.), Claudea Balbastrea (1724 – 1799.) i drugih.

Pardon my French

Présentation du livre d’Hervé Bourges: “Pardon my French, la langue française, un enjeu du XXI. siècle”

Projection du film documentaire « Connexion française » de Silvija Luks ; organisée par la Section de l’Union internationale de la presse francophone – HSFN

Les membres de la Section Croate des journalistes francophones, Khédidja Mahdi-Bolfek et Milica Gakovic présenteront le livre; Silvija Luks animera la tribune.

 

Parler de la francophonie, cela peut ressembler à la défense d’un pré carré hérité des empires coloniaux. La question est alors abordée en termes de lutte contre l’omniprésence de l’anglais dans les échanges internationaux et contre le « babélien » qui nous envahit.

Hervé Bourges, qui a toujours été aux avant-postes de ce combat culturel, s’attache à parler du français, de cette langue négligée dans les débats scientifiques, dans la chanson et le sport olympique, « massacrée » dans les médias, dans l’administration, les entreprises, les institutions.

Après avoir interrogé le passé, décrit le présent, c’est vers l’avenir que l’auteur se tourne en nous faisant découvrir la richesse contemporaine du français dans sa diversité d’expressions et dans la liberté de ton de ses locuteurs, de Québec à Abidjan, de Clermont-Ferrand à New York, d’Alger à Port-au-Prince.

Dans un style particulièrement vif, et non sans un humour saillant, l’auteur nous fait partager sa conviction : le français reste au XXIe siècle une langue vivante, porteuse de valeurs universelles, et à ce titre constitue bien un combat à mener, un défi à relever, pour qu’il prenne toute sa place dans un monde de pluralité linguistique. La francophonie représente la communauté internationale de ceux qui ont « le français en partage » (300 millions aujourd’hui, de 600 millions à 1 milliard en 2050). Une communauté francophone qui veut « cultiver ce qui nous unit. Savourer ce qui nous distingue. Combattre ce qui nous divise ».

Hervé Bourges, auteur d’une quinzaine d’ouvrages, a occupé de nombreuses fonctions dans l’audiovisuel (directeur de RFI, PDG de TF1 et de France Télévisions, et président du CSA). Ancien directeur de l’information et porte-parole de l’UNESCO, il y fut ambassadeur de France en 1994.

Francuska orguljska škola – francuski barok

Koncert Ljerke Očić u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb

Na programu: Messe propre pour les couvents des religieux et religieuses, François Couperin

 

François Couperin (1668. – 1733.), pripadnik poznate dinastije glazbenika, djelovao je kao dvorski orguljaš i orguljaš Crkve st. Gervais u Parizu od 1689. godine. Kao istaknuti čembalist i poznavatelj toga instrumenta, objavljuje 1717. traktat pod naslovom L’Art de toucher le clavecin u kojem se bavi umijećem sviranja čembala, odnosno čembalističkom tehnikom donoseći vlastite primjere vježbi za prstomet, uz poseban osvrt na načine ukrašavanja. Upravo ove čembalističke manire pri ornamentiranju, odnosno već spomenuti dodir sekularizacije inkorporiran u orguljsku glazbu u klasičnoj francuskoj školi, možemo pratiti i u Couperinovu orguljskom opusu. Već kao cijenjeni glazbenik i pod titulom ‘Le Grand’, 1690. objavljuje dvije mise za orgulje – Messe a l’usage ordinaire des paroisses pour les fetes solemneles, namijenjenu za uporabu u župnim crkvama, skladanu na IV. Koralnu misu Cunctipotens Genitor Deus, koja je bila propisana za svetkovine I. reda i vrlo popularna u uporabi. Druga pak misa, Messe propre pour les Couvents des religieux et religieuses, namijenjena je redovnicima i redovnicama. U njoj izostaje koralni predložak, a skladana je na VIII. Tonusu (G-duru). Ova je misa, za razliku od prve koju resi izrazito svečani karakter i namijenjena je tromanualnim orguljama, posvećena dvomanualnim, očito skromnijim, samostanskim orguljama. No svakako po inventivnosti i majstorstvu oblika, ona predstavlja jedan od vrhunaca klasične francuske orguljske škole. Prepoznatljiv je ‘strastveni’ vokalni stil J. B. Lullya, plesnost svjetovnih formi uklopljena u dua, tria, recite u kojima možemo iščitati menuete, gigue, sarabande i gavote. Svaka od misa sastavljena je od 21 stavka u slijedu: Kyrie (5), Gloria (9), Offertoire (1), Sanctus i Benedictus (3), Agnus Dei (2) i Deo gratias (1). Ofertoriji predstavljaju zasebne solističke stavke u trodijelnoj formi. Naravno, uz oznake ornamentike koje je unio sam Couperin, pri izvedbi se podrazumijeva uporaba manita inegalitea i stilski improvizacijski dodaci koji su kao dio tadašnje izvođačke prakse davali i osobnu notu izvođača glazbenom predlošku.

L’école d’orgue française – le baroque français

Concert donné par Ljerka Očić organisé par Koncertna direkcija Zagreb

Au programme: Messe propre pour les couvents des religieux et religieuses, François Couperin

 

François Couperin (1668. – 1733.), représente le goût français du XVIIIe siècle. Il est avant tout, avec Jean-Philippe Rameau, le grand maître du clavecin en France, tant par la quantité de ses pièces que par leur qualité. Ses 230 pièces, rangées en quatre livres divisés en un total de vingt-sept suites sont autant de petits portraits, paysages ou satires malicieuses

Dans ses quatorze ″Concerts royaux et ses onze ″Sonates en trio″, il adapte Corelli au goût français. Ses ″Leçons de ténèbre″ (1714) s’élèvent au niveau de Monteverdi par leur expression déchirante. Contrairement à ce que l’on pourrait penser, son œuvre pour orgue est limitée à deux messes de jeunesse, ce qui ne l’empêche pas d’avoir été surnommé “le Johann Sebastian Bach des Français” par des élèves de celui-ci. Il a également écrit un traité ″L’Art de toucher le clavecin″ qui est une référence incontournable pour l’interprétation de ses œuvres.

Quand les compositeurs français de la fin du XIXe siècle se retourneront vers le passé, il s’y réfèreront. Debussy (1862-1918) considèrera ses pièces comme des modèles. Et Ravel (1875-1937) écrira un Tombeau de Couperin dont la Forlane s’inspire de celle du 4ème Concert royal: