Zagreb Kom 9

Specijalna francuska večer i sudjelovanje francuske glazbenice Lise Berthaud, viola !

Deveto izdanje Zagrebačkog međunarodnog festivala komorne glazbe (Zagreb Kom 9) ponovno će u listopadu preobraziti glavni grad Hrvatske u svjetsku pozornicu najljepše klasične glazbe. Pod vodstvom njemačko-japanske violinistice i dobitnice nagrade ECHO Klassik, Susanne Yoko Henkel, glazbenici svjetskoga ranga iz 14 zemalja predstavit će koncerte sa samim vrhuncima komornoglazbene literature, od baroka do suvremene glazbe.

Francuska glazbenica Lise Berthaud, viola, priznata kao iznimna zvijezda u usponu na glazbenoj međunarodnoj sceni, sudjelovat će na 8 od 9 koncerata koji će se održati tijekom festivala.

http://www.youtube.com/watch?v=rSNYYAWsLpE

Lise Berthaud (viola) i Jérôme Ducros (klavir) s programom Guillaumea Connessona, pod ravnanjem Stéphana Aubéa.

14. listopada u 20h00, ne propustite French night, večer posvećenu francuskim skladateljima, s programom Mauricea Ravela, Claudea Debussya, i drugih !

 

lise-berthaud-son-altiste-royale

Lise Berthaud rođena je 1982. i s pet godina počela je svirati violinu te zatim prešla na violu. Studirala je u klasi Pierrea-Henryja Xuereba i Gérarda Causséa na konzervatoriju CNSM u Parizu te je nagrađena na Europskom natjecanju mladih instrumentalista 2000. Godine 2005. osvojila je nagradu „Hindemith“ na Međunarodnom natjecanju u Ženevi, a 2009. bila je u užem izboru za „Otkriće godine“ nagrada Victories de la musique classique.

Lise Berthaud jednoglasno je hvaljena kao iznimna zvijezda u usponu na glazbenoj sceni. Gošća je prestižnih koncertnih dvorana i festivala po cijeloj Europi te nastupa s umjetnicima kao što su Renaud Capuçon, Eric le Sage, Augustin Dumay, Pierre-Laurent Aimard itd.

U rujnu 2013. odabrana je za program New Generation Artists BBC-jeva Radija 3 te pozvana da nastupa s BBC-jevim simfonijskim orkestrom, filharmonijom i BBC-jevim Nacionalnim orkestrom iz Walesa. U listopadu 2013., Leonard Slatkin pozvao ju je da izvodi i snimi Berliozovo djelo Harold u Italiji s Nacionalnim orkestrom iz Lyona, u sklopu njihova ciklusa za izdavačku kuću Naxos.
Kao solistica, Lise Bethaud bila je gošća brojnih uglednih orkestara diljem svijeta poput Islandskoga simfonijskog orkestra, Nacionalnog orkestra Belgije, Diseldorfških simfoničara, sastava Les Musiciens du Louvre, Sinfoniette iz Hong Konga, Filharmonija iz Wroclawa i Sao Paula, Pariškoga komornog orkestra, Valonskoga komornog orkestra, Sinfoniette iz Hong Konga i niza francuskih orkestara.

Orchestre National de France

Daniele Gatti, dirigent

 
FRANCUSKI NOVI ZVUK
 
Francuski nacionalni orkestar prvi je stalni simfonijski orkestar u Francuskoj, a djelovanje je započeo prije 80 godina pod vodstvom dirigenta, skladatelja i pisca Désiréa-Émilea Inghelbrechta. Osim koncerata u auditoriju „Oliver Messiaen“ na Francuskom radiju, pri kojem je i osnovan, Francuski nacionalni orkestar povremeno svira i u opernim produkcijama pariškog Théâtre des Champs-Élysées, a ujedno je i čest gost brojnih svjetskih metropola. „Nakon petnaestogodišnjeg obnavljanja londonske Kraljevske filharmonije do glazbenog ozdravljenja, Danielle Gatti postao je ravnateljem Francuskog nacionalnog orkestra krajem 2008. godine. Snaga njegova prvog nastupa na BBC Promsu pokazala je njegov pristup: “slomiti ih i ponovno sastaviti…“, riječi su kojima je kritičar britanskog Guardiana, Guy Dammann, opisao način rada aktualnog umjetničkog voditelja. Kako zvuči Francuski nacionalni orkestar nakon glazbene terapije uglednog talijanskog dirigenta uvjertite se u Lisinskom.
 
Prema Dammannu: „Njihov zvuk je zbilja neprepoznatljiv, a karakterizira ga mnogo jasniji nastup i prodorniji ton.“
 
Program:

Igor Stravinski: Petruška, balet

Richard Strauss, Don Juan, simfonijska pjesma, op. 20

Richard Strauss: Suita iz opere Kavalir s ružom op. 59
 

Izložba Josipa Vanište

Crteži, projekti, filmovi

Od 20. rujna do 16. listopada Medijateka odaje počast velikom hrvatskom slikaru Josipu Vaništi kojemu je nedavno dodijeljen francuski orden reda Viteza umjetnosti i književnosti. 

Josip Vaništa rođen je 17. svibnja 1924. u Karlovcu. Nakon mature u realnoj gimnaziji odlazi na studij likovne umjetnosti u Zagreb. Studij završava i diplomira u klasi Marina Tartaglie 1950. godine. Profesor je na Tehničkom, odnosno Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Nakon kraćih boravaka u Parizu, u raznim srednjoeuropskim gradovima i u Skandinaviji nastavlja profesorsku karijeru u Zagrebu. Član je HAZU od 1994.

“Raznolikost i živost njegova djela, a pritom unutarnja koherencija i strogost, izmiču svakom pokušaju cjelovitog predstavljanja. Čak je manji razlog teškoćama u žanrovskoj, discipliniranoj i tehničkoj razvedenosti djelovanja (crteži, slike, kolaži, zapisi, knjige, stavovi, naukovanje i poučavanje), a više u razgranatoj kronologiji, u nelinearnom i neortodoksnom shvaćanju vremena, u poricanju i preispitivanju ustaljenih tekovina, u procesualnosti i trajnoj nestabilnosti dosegnutih rezultata, čemu se – kao kontrapunkt – suprotstavlja maksimalna ozbiljnost korištenih postupaka, iznimna zahtjevnost i dorađenost predstavljenih djela, istančana osjetljivost apartnoga likovnog (ali i književnog, pretežno lirskog) izraza.”

Tonko Maroević

Exposition de Josip Vaništa

DESSINS, PROJETS, FILMS

Du 20 septembre au 16 octobre, la Médiathèque rend hommage au grand peintre croate Josip Vaništa, récemment décoré du titre de Chevalier des Arts et des Lettres.

Né le 17 mai 1924 à Karlovac, Josip Vaništa étudie l’histoire de l’art à Zagreb. Il y suit les cours de Matin Tartaglia et obtient son diplôme en 1950. Devenu professeur à la Faculté de l’Architecture, il s’investit dans l’enseignement tout au long de sa carrière, à l’exception de courtes périodes à Paris et dans plusieurs villes d’Europe centrale et de Scandinavie. Il est membre de l’Académie croate des sciences et des arts (HAZU) depuis 1994.

« Malgré une rigueur et une cohérence interne, la diversité et la vivacité de son œuvre rendent complexe toute présentation exhaustive. Cette difficulté repose moins sur la diversité des genres, des disciplines et des techniques (dessins, peintures, collages, correspondances, livres, prises de position, sa formation, son enseignement) que sur une temporalité propre, une conception du temps non linéaire et peu orthodoxe, une remise en question  et une relecture des règles préétablies, une créativité en mouvement et choisissant l’instabilité comme une permanence. Au sérieux des procédés utilisés s’affirme en contrepoint la subtilité d’une expression plastique d’où émane une sensibilité qu’on retrouve dans ses écrits de nature lyrique.”

Tonko Maroević

Les nuits, Angelin Preljocaj

“En relation avec Marseille-Provence 2013, Capitale Européenne de la Culture qui s’interroge sur la Méditerranée, je souhaitais aborder une recherche autour des Mille et Une Nuits. Au-delà du mystère de cet ouvrage écrit assurément à plusieurs mains et qui déploie des récits extrêmement variés, sortant les uns des autres comme des poupées gigognes, ce texte a fait rêver des générations de lecteurs, intrigués de tout temps par sa dimension fantastique et érotique. Il y a dans ces contes des aspects très sensuels, que j’avais envie de redéployer dans la danse. En 1988, j’avais créé la pièce Liqueurs de chair, dont la thématique était spécifiquement concentrée sur la notion de l’érotisme, mais imprégnée par l’esthétique des surréalistes. Je voulais me pencher à nouveau sur cette question dans un contexte plus flamboyant tout en gardant le mystère et la fascination que produit encore l’Orient dans l’inconscient collectif. Par ailleurs, ce qui est passionnant dans les Mille et Une Nuits, c’est le dispositif mis en place à travers la figure de Shéhérazade qui par le verbe, la culture et l’intelligence, se dresse comme un rempart à la barbarie et nous questionne sur la place de la femme dans nos sociétés. On le voit, les pistes ouvertes par ce monument de la littérature sont pléthore et chaque thématique me pousse à développer la danse en tant que concept, à emmener plus loin l’écriture même du mouvement. Avec Les Nuits, il s’agit vraisemblablement d’aller au plus près du mystère d’un Orient rêvé où les corps se font signes, comme une calligraphie des affects et des humeurs.”

Angelin Preljocaj

http://www.hnk.hr/gostovanje-baleta-preljocaj-s-predstavom-noci/

Noći, Angelin Preljocaj

Jedan od vodećih svjetskih baletnih umjetnika Angelin Preljocaj, iako temeljno klasično obrazovan još se na početku blistave umjetničke karijere opredijelio za suvremeni plesni izričaj, stvorivši u posljednjih tridesetak godina velik broj slavnih koreografskih djela (Noces, Parade, Le Spectre de la Rose, Le Parc, Annonciation, Žar ptica, Romeo i Julija, La Stravaganza, Centaures, Posvećenje proljeća, Snjeguljica, Empty moves, Casanova, Les Roboteurs, Eldorado, Siddhartai dr.). Dobitnik velikog broja značajnih strukovnih nagrada, kao nezaobilazan suvremeni autor uvršten je u mnoge repertoare najprestižnijih baletnih kazališta diljem svijeta. Najveći broj njegovih djela ispisan osobnim, izrazito tjelesnim i preciznim, gotovo skulpturalnim koreografskim stilom pripovijedaju priče, ali bez želje da prepričaju te priče ili ih ispričaju do kraja. Na tragu toga i jedna je od njegovih posljednjih baletnih predstava Noći / Les Nuits inspirirana znamenitom zbirkom kratkih priča Tisuću i jedna noć, duboko utkanih u indijsku, perzijsku, arapsku i sjevernoafričku kulturu. Kao suradnike na projektu pozvao je poznate europske umjetnike sjevernoafričkih korijena, kakvi su modni dizajner Azzedine Alaïa, skladateljica i pjevačica Natacha Atlas, koja u svojem umjetničkom izričaju spretno kombinira arapsku sa zapadnom elektronskom glazbom te skladatelj vokalne i elektronske glazbe Samy Bashai.

Znajući kako je i danas fascinacija Orijentom prisutna u kolektivnoj svijesti europskih žitelja, Preljocaj se fokusirao na one priče koje plijene svojim fantastičnim i erotskim elementima, što ga je potaknulo na stvaranje senzualnih pokreta uklopljenih u baletno djelo na razmeđi stvarnog i fantastičnog, misaonog i instinktivnog, iznad misterija samih tekstova u kojima je pronašao inspiraciju. Preljocajevi plesači fasciniraju snagom, energijom i potpunom izvedbenom predanošću, stvarajući svojim tijelima simbole neobično nalik ekspresivnom kaligrafskom ispisivanju raspoloženja i emocija.

http://www.hnk.hr/gostovanje-baleta-preljocaj-s-predstavom-noci/

Festival 25 FPS

Od 25. do 28. rujna u Zagreb, u okviru festivala eksperimentalnog filma 25FPS bit će prikazano 11 francuskih filmova ili filmova nastalih u francuskoj koprodukciji !

Na programu : projekcije i susreti s redateljima poput Elisabeth Caravella i Arash Nassiri…

 

Francuski program: 

Konkurencija 1 – 25.9. u 19 sati

TEHERAN-GELES, 2014, 18′
ARASH NASSIRI 

Teheran-Geles je izmišljena verzija Teherana, snimana u Los Angelesu. Kao kod znanstveno-fantastičnog žanra, gdje se sadašnjost projicira u budućnosti, ovaj kratki film projicira prošlost Teherana u zapadnjačkoj sadašnjosti. Ovim filmom htio sam prikazati današnju verziju Teherana iz 1970-ih, kada su se američki stil života i urbanizam projicirali na iransku prijestolnicu. Los Angeles poslužio mi je kao scenografija, a time sam želio obuhvatiti i njegovu ulogu standardnog mjesta snimanja holivudskih filmova i standardno odredište iranskih imigranata.

 

Konkurencija 2 – 25.9. u 21h

UPUTE (HOWTO), 2014., 25′
ELISABETH CARAVELLA 

Howto su videoupute u kojima autorica uči kako napraviti 3D-tekst. Međutim, njezin pothvat ubrzo postaje kompliciran, softver se otima kontroli, a ona otkriva da više nije sama. „How to“ je ključna riječ kojom se koriste internetske upute. Izvorno namijenjene računarstvu, ove eksplanatorne snimke najčešće rade amateri. Prepoznavši filmski potencijal tih snimki, htjela sam snimiti fikcijski dokumentarac nove generacije koji je u cijelosti snimljen na ekranu mojeg računala. Poput zrcala, upute se snimaju s ekranom koji ih prikazuje. Heterotopijska i utopijska, to je slika stvarnosti.

 

Konkurencija 3 – 26.9. u 18h

DUBOK SAN (DEEP SLEEP), 2014, 13′
BASMA ALSHARIF 

Pangeografski šatl koji izaziva hipnozu, izgrađen na binauralnim otkucajima koji stvaraju moždane valove, Deep Sleep nas vodi na putovanje zvučnim valovima Gaze, od jedne do druge znamenitosti modernih ruševina. U nemogućnosti da otputujem u Gazu, počela sam trenirati autohipnozu u svrhu bilokacije, što je dovelo do putovanja snimljenog superosmicom na ruševinama davne civilizacije stopljenima s modernom civilizacijom u ruševinama (Atena), sve do napuštenih zgrada na neimenovanim mjestima (Malta) i postcivilizacijskog mjesta (pojas Gaze). Ovaj film poziva nas da se odmaknemo od svoje tjelesnosti u filmski prostor kolektivnim činom bilokacije koji prelazi zemljopisne granice te granice vremena i prostora. (B. A.)

 

KRUTI OTPAD (ALL THAT IS SOLID) 
LOUIS HENDERSON 
Francuska, Gana, 2014, 16′, HD video

S nastavkom tehnološkog razvoja na zapadu, goleme se hrpe starih računala bacaju i recikliraju. Izbačena izvan vidokruga, poslana na obalu zapadne Afrike, ta se računala bacaju na odlagališta otpada kao što je Agbogbloshie u Accri u Gani. Po dolasku, mladići sakupljaju e-otpad, lome i pale plastična kućišta kako bi izvukli plemenite metale koje sadrže. Na kraju se metali prodaju, tope i pretvaraju u nove predmete za prodaju – čudan je to sustav recikliranja, svojevrsno obrnuto neokolonijalno rudarstvo, gdje Afrikanac traži mineralne resurse u europskim materijalima. Prikazujući te teške procese, ovaj video ističe važnost rušenja kapitalističkog mita nematerijalnosti nove tehnologije i otkriva mineralnu težinu s kojom se Oblak spušta na svoja zemaljska podrijetla.

 

Konkurencija 4 – 26.9. u 20h

VIŠAK VJETRA 
DANE KOMLJEN 
Francuska, Bosna i Hercegovina, Srbija, 2014, 25′, DCP

Dejan govori o zimskim bazenima, drveću i noći. Boban govori o osmijesima, gradovima i jugu. Dejan i Boban su blizanci. Ovo je film o dva tijela. Dejan radi kao građevinar u Parizu. Boban radi kao vatrogasac u mojem rodnom gradu. Ako linije kojima se oni kreću zapisuje superstruktura – ekonomska, globalna politička i suvremena komunikacija – onda im riječi i slike koje dijele omogućuju da iscrtaju drugačiji način da budu zajedno. (D. K.)

 

Konkurencija 5 – 27.9. u 20h

MAKETA NASELJA (VILLAGE MODÈLE), 2013, 10′
HAYOUN KWON 

Naselje u ovom filmu djelimice je nadahnuto sjevernokorejskim propagandnim neseljem Kijong-dong. Hayoun Kwon otkriva scenografiju i poziva nas u fikciju i posredno putovanje. Ovaj film svjedok je tom gradu duhova u njegovu stvarnom stanju mehanizma fikcije. Stvarnost granice suočena sa svojom inscenacijom. U ovo naselje može se stići samo u mašti.

 

STVAR (THING) 
ANOUK DE CLERCQ 
Belgija, Italija, Francuska, 2013, 18′, DCP

Arhitekt govori o gradu koji je projektirao. Putujemo njegovim virtualnim pamćenjem do beskonačnog, izmišljenog prostora. O sjećanju mjesta, nepostojećim zgradama i nastavku prošlosti u današnjim urbanim obrascima. Arhitektove ideje ne poprimaju određen oblik, no to ih ne čini manje privlačnima. Stvar otkriva nepouzdanu, no prelijepu stvarnost.

 

ŽIRI PREDSTAVLJA 1 : Johann Lurf: Ekstatična percepcija – 26.9. u 16h

TO JE BIO RANDEVU (C’ÉTAIT UN RENDEZ-VOUS) 
CLAUDE LELOUCH 
Francuska, 1976, 9′, 35mm

Ovaj legendarni kratki film prikazuje visceralnu vožnju Parizom pri 220 km/h. Snimljen je u jednom kadru kamerom montiranom na odbojniku automobila u rano pariško jutro, uz priličan broj prometnih prekršaja. Glasine su da je sam Lelouch bio priveden nakon premijere filma jer je policija silom htjela doznati ime vozača. No to je i danas ostala tajna.

 

ODE FILMU – 25.09 u 19 h

KINEMATOGRAFSKA ETIDA O ARABESKI (ÉTUDE CINÉMATOGRAPHIQUE SUR UNE ARABESQUE) 
GERMAINE DULAC 
Francuska, 1929, 7′, 16mm

U razradi filma najviše pozornosti posvećujemo priči, a sliku stavljamo u drugi plan, čime dajemo prednost drami nasuprot filmu. Kad bi taj odnos bio obrnut, film bi počeo živjeti u svom pravom smislu. Cijeli je problem zapravo sadržan u riječi „vizualizacija“ jer je budućnost filma film koji se neće moći prepričati. Sedma umjetnost, umjetnost ekrana, to je osjećajna i vizualna dubina koja potječe iz priče i koja je neuhvatljiva poput glazbe. Taj nas koncept vodi reviziji filmskih tema. (Germaine Dulac, 13. listopada 1928)

 

ODE FILMU – 27.9. u 20h

GIRAGLIA 
THIERRY VINCENS 
Francuska, 1968, 6′, 35mm

Psihodelične slike nižu se na ritam i glazbu Messe pour le temps présent Pierrea Henryja i Michela Colombiera za balet Mauricea Béjarta. Spektakularan i duhovit apstraktni film u nadmoćnomcinemascopeu.

 

KINO 23 – 27.09 u 23h 

ČAROLIJA ZA OBRANU OD TAME (A SPELL TO WARD OFF THE DARKNESS) 
BEN RUSSELL, BEN RIVERS 
Francuska, Estonija, 2013, 98′, DCP

Obilježen usamljenošću, ekstatičnom ljepotom i optimizmom najmračnije vrste, Čarolija za obranu od tame radikalan je prijedlog postojanja utopije u sadašnjosti. Prati neimenovani lik u tri naoko različita trenutka njegova života. Pridružujemo mu se kao dio skupine od 15 ljudi na malom estonskom otoku, zatim u izolaciji i divljini veličanstvene sjeverne Finske i tijekom koncerta kao pjevaču i gitaristu norveškog black metal-benda.

S glazbenikom Robertom AA Loweom (najpoznatijim po žestokim izvedbama pod imenomLichens) u glavnoj ulozi, Čarolija za obranu od tame nalazi se na razmeđu fikcije i nefikcije – u isti je čas i bilješka o doživljaju i sam doživljaj, istraga o transcendenciji koja vidi film kao mjesto preobrazbe.

Prikazan je na mnogim svjetskim filmskim festivalima te u kinima i kinotekama, film je prva redateljska suradnja Bena Russella i Bena Riversa, desetljetnih 25 FPS-ovih filmaša, koje filmofilska publika ushićeno prati.

http://www.aspelltowardoffthedarkness.com/

DREAMLAB: COMMUNITAS II

Mala Kline (SI)

15.-19.9. ● 10:00 – 18:00h ● Kino SC

19.9. ● 19:00h ● prezentacija radionice ● Kino SC

U okviru Ganz novog festivala

 

Dreamlab je mobilni laboratorij za istraživanje  i razvoj rada sa snovima i imidžima u području izvedbenih umjetnosti. To je platforma u sklopu koje se primjenjuju i razvijaju različiti pristupi, prakse i metode rada s maštom i tijelom kao izvedbenim sredstvima za alternativnu produkciju odnosa, kreativnosti i znanja unutar različitih polja ljudske  djelatnosti.  Rad Dreamlaba utemeljen je na School of Images Methodisanjanja, pobuđivanjem transformativne  i afektivne snage slika koje se nalaze u dubini bića procesom  samopromatranja. Rad  će započeti istraživanjem prisutnosti preslike  mita o Genezi na našim tijelima,  i bit će usmjeren na razvijanje koreografije iz tih slika praksom individualnog i kolektivnog sanjanja. Ova rezidencija dio je dugotrajnog istraživanja teme zajednice (communitas), njezinog potencijala i mogućnosti koji se ponekad ostvare u procesu zajedničkog sanjanja. Zajedničko sanjanje je performativna praksa koju razvijam, a  kojoj je cilj uključivanje kolektivnog tijela u razvijanje i ostvarenje zajedničkog sna.

 

Koncept i koreografija: Mala Kline 

Prostor i svjetlo: Petra Veber
Glazba/zvuk: Gerald Kurdian 

Savjetnica za pokret: Florence Augendre

Izvođači: Loup Abramovici, Anja Bornšek, Tomislav Feller, Mala Kline, Jasmina Krizaj, Roberta Milevoj

Izvršni producenti: Žiga Predan, Silvija Stipanov
Produkcija: Mercedes Klein (SI), KINK KONG / PEKIPAH (SI)
Koprodukcija: Old Power Station – Elektro Ljubljana (SI),  Festival City of Women (SI), Plesna Izba Maribor (SI), Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD (HR)

Potpora: Francuski institut u Zagrebu u sklopu projekta TEATROSKOP, Ministarstvo kulture RH, Ministrstvo za kulturo Republike Slovenije i Mestna Obcina Ljubljana – Oddelek za kulturo (SI).

Sport : predavanje o penjanju

Dvoje uglednih francuskih alpinista Stéphanie Bodet i Arnaud Petit, podijelit će svoja iskustva o penjanju u Medijateci Francuskog instituta 8. rujna u 19h00. Spomenut će neke od legendarnih padina kojima su se uspinjali diljem svijeta i naravno slavne francuske vrhunce poput Ceüsea i Mont Blanca.

http://vagabondsdelaverticale.wordpress.com/

 

 

Sport : conférence sur l’escalade

Deux grimpeurs français renommés, Stéphanie Bodet et Arnaud Petit, viendront partager leur expérience de l’escalade à la Médiathèque de l’Institut le 8 septembre à 19h00. Ils évoqueront certaines des parois de légende qu’ils ont eu le plaisir d’escalader à travers le monde, et bien sûr plusieurs célèbres sites français comme Ceüse et le Mont Blanc.

http://vagabondsdelaverticale.wordpress.com/