Poslijepodne jednog fena

Compagnie Non Nova (Francuska)

Nedjelja, 15.6.2014., 17:00
Ponedjeljak, 16.6.2014, 11:00 i 17:00

Predstava za djecu u okviru Festivala novog cirkusa

Trajanje: 40 min.
Cijena ulaznice: 50 kn

www.cienonnova.com

„Čak i kad je sâm Nijinsky prvi put plesao naslovnu ulogu za Debussyjeva Fauna, dvojbeno je da je u svoje publike provocirao stanje čuđenja kakvo je pozdravila glavna ‘balerina’ u čudesnom ‘L’après-midi d’un foehn’ Compagnie Non Nova.(…) Non Nova ono što je u biti gomilica smeća pretvara u nevjerojatno savršenu interpretaciju Debussyjevih pastoralnih nota.“ (Judith Mackrell, The Guardian, UK)

Na zračnim strujama koje kreira sustav osam ventilatora, male plastične vrećice postaju plesači baleta. Magično se otiskuju od poda i, bez da ih dirigent dodiruje, ovi plastični baletani postaju sve više slični ljudima. Tjerani vjetrom umjesto krvotoka, uz pomoć štapa za hodanje ili kišobrana, oni se uzdižu u solo, pas de deux ili grupne baletne numere. „L’après-midi d’un foehn“ je animirano čudo koje će oduševiti djecu, kojoj je predstava primarno namijenjena, iako je ulaz dopušten i odraslima kojima nije strano u sebi pronaći djetinju radost.

Compagnie Non Nova osnovala je Phia Ménard 1998. godine u želji da žongliranju priđe iz drugoga ugla, kroz scensko-dramaturšku strukturu svakog djela. „Non nova, sed nove“ (Ne nove stvari, ali na nov način) kredo je kompanije. Njihovi iznimno uspješni autorski projekti putovali su u više od četrdeset zemalja svijeta, a dvije predstave dosad smo uspjeli vidjeti i u Hrvatskoj – „Jongleur pas confondre“, žonglersku lekciju koja je međunarodnu premijeru imala 2007. godine na Festivalu novog cirkusa, te „P.P.P.“, predstavu s tonom leda na pozornici koja je igrala na festivalskom izdanju 2010.

L’après-midi d’un foehn

Compagnie Non Nova (France)

Dimanche, 15.6.2014., 17:00
Lundi, 16.6.2014, 11:00 et 17:00

Spectacle pour enfants dans le cadre du Festival du nouveau cirque

Durée: 40 min.
Prix: 50 kn

www.cienonnova.com

Dans L’après-midi d’un foehn, création pour le jeune public, féérique, ludique et surprenante, la compagnie Non Nova jongle avec les courants d’air… moment sublime dans une tourmente de vent. Une épopée aussi. Celle d’une marionnettiste-démiurge, qui orchestre sans les mains un ballet de créatures vaporeuses virevoltant dans un vent de liberté. Elle réapprivoise son monde par la grâce d’un parapluie translucide ou de baguettes télescopiques, et laisse les imaginaires valser sur L’Après-midi d’un faune et autres  variations autour de Debussy. Un dragon kaléidoscopique sort d’un pan de son manteau, aspiré par d’imperceptibles tourbillons, une danseuse étoile naît sous nos yeux, là un pas de deux, ici les feux d’artifices d’un grand corps de ballet… Avec ce conte chorégraphique visuel, Phia Ménard emmène petits et grands dans une féérie de vents et de nymphes colorées et virevoltantes. Spectacle rare !

La compagnie Non Nova, fondée en 1998 par Phia Ménard, a été créée pour permettre au public de porter un regard différent sur les dimensions scéniques et dramaturgiques de la jonglerie. « Non nova, sed nove » (Nous n’inventons rien, nous le voyons différemment) en est un précepte fondateur. Désormais célébrée dans le monde entier, Non Nova propose
des créations transdisciplinaires exaltées par des artistes de tous horizons.
2008 voit le début du processus de I.C.E., pour l’Injonglabilité Complémentaire des Eléments. Il s’agit d’une exploration artistique sur nos relations aux matières : glace, eau, vapeur, air. Le premier fruit de ce travail, l’impressionnant P.P.P., était fondé sur l’élément eau sous forme de glace. L’après-midi d’un foehn et Vortexportent sur l’élément air..

Sors – Vještice

Adaptacija (2013.) prema Vještičinom plesu koreografkinje Mary Wigman

Compagnie Pedro Pauwels (FR)

u okviru 31. Tjedna suvremenog plesa

Koreografija Sors zasniva se na mitskom solu Vještičin ples koreografkinje Mary Wigman, poznate pionirke njemačkog plesnog ekspresionizma. 
U realizaciji ovog projekta sudjelovali su sljedeći koreografi: Carlotta Ikeda, Josef Nadj, Robyn Orlin i Jerôme Thoma.

Današje vještice? 
Tko su ovi majstori kaosa danas? Kako koreografi koriste mudrost protiv ekscesa, pravila protiv transgresije? Je li anarhija postala središnjom temom današnjih koreografa i njihovih radova? Danas, plutajući između pozitivnih sila kaosa koje su stvorene iz nakane zajedništva i između napada na te fascinatne silnice, kako koreografi rješavaju ove dileme? Koristeći ‘Vještičin ples’ Mary Wigman kao osnovicu, koreografe ovog projekta zatražili smo da se upuste u uloge ritma, energije i kretanja kad je ono posvećeno čarobnjaštvu, čaranju i strasti. Oni su tako izgradili svaki svoju vlastitu koreografsku viziju današnjeg čarobnjaka ili vještice.

Čarobnjaci i vještice
S prolaskom vremena moj osobni interes i bavljenje plesnom izvedbom i nadalje raste. Taj tijek vremena ni u kojem slučaju nije otupilo moje zadovoljstvo bivanja na pozornici, udišući život u uloge… Istovremeno, kao koreograf, često se nalazim u situacijama u kojima me izazov interpretacije proganja, imam potrebu da se suočim s idejama te da iste razmijenim s drugim koreografima. 
Danas, ono što je ostalo od mog osnovnog djelovanja u stvari je zadovoljstvo da mogu biti u ‘službi’ drugog umjetnika, da se prepustim zadatku, da me se stjera u stupicu. 
Moje neuobičajeno profesionalno putovanje, nekoć obilježeno višemjesečnom induciranom komom kao posljedicom meningitisa, koje je rezultiralo amputacijom nekoliko članaka, te sustavni rad na povratu finih motoričkih vještina sve do mog povratka na pozornicu – sve me to prisililo da se suočim s nekom drugom razinom preživljavanja i dalo mi razloga da živim. 
Ovo mi je podarilo neku vrstu moći koja se može možda povezati s nadnaravnim. Stoga i moj specifičan interes u ovaj projekt koji se referira na ono negdje drugdje…

Pozvao sam u suradnju Claire Rousier svjestan njene vještine, njenog strastvenog interesa za povijest plesa, ali i kao prIjateljicu. Na njen savjet, odabrao sam kao temu Vještičin ples, solo.

Pedro Pauwels

Sors

d’après La Danse de la sorcière de Mary Wigman

Compagnie Pedro Pauwels (FR)

Dans le cadre du Festival de danse contemporaine

Pedro Pauwels relance un projet à auteurs multiples, dont il sera l’interprète. La création Sors aura comme point de départ le mythique solo La Danse de la sorcière de Mary Wigman, célèbre pionnière de la danse expressionniste allemande. Ce projet marque la poursuite de la recherche autour de l’interprétation que Pedro Pauwels a initiée avec Cygn etc…. Quatre chorégraphes participeront à cette création : Carlotta Ikeda, Josef Nadj, Robyn Orlin et Jerôme Thomas

« Sorcier(e)s d’aujourd’hui ? »

Qui sont aujourd’hui les « Maîtres du désordre » ? Comment les chorégraphes conçoivent-ils la construction d’un équilibre entre sagesse et excès, règle et transgression ? L’anarchie est-elle aujourd’hui glorifiée dans la création chorégraphique ? Entre forces positives du chaos dans l’intérêt du « vivre ensemble », et détournement de ces énergies troublantes, comment les chorégraphes s’emparent-ils aujourd’hui de ces questions ? A partir de La Danse de la sorcière de Mary Wigman, les chorégraphes sollicités seront invités à questionner les rôles du rythme, de l’énergie et du geste au service d’un art de l’envoûtement, de l’enchantement et de la passion et invités à construire chorégraphiquement leur vision d’un sorcier(ère) d’aujourd’hui.

« Sorcier(e)s au pluriel »

Le temps passe mais mon intérêt et mon engagement pour le travail d’interprétation ne cesse de s’amplifier. Le temps qui passe n’altère en rien le plaisir que j’ai d’être sur le plateau, d’investir des rôles… Parallèlement à mon travail de chorégraphe, les enjeux de l’interprétation, de la confrontation, de l’échange avec d’autres créateurs me poursuivent et me nourrissent. Le plaisir d’être « au service » d’un autre artiste, d’être guidé, bousculé, reste aujourd’hui pour moi une dimension essentielle de mon travail. Mon parcours atypique, marqué par un coma artificiel de plus de deux mois, suite à une méningite foudroyante, l’ablation qui s’en est suivie de certaines de mes phalanges, le long réapprentissage de la motricité jusqu’à mon retour sur scène, m’ont confronté à d’autres registres de survie et de nécessités de vivre. J’y ai développé une force dont j’ignore si elle relève du surnaturel, mais dont je suis certain qu’elle est en partie fondée sur un autre rapport au monde et aux forces qui le meuvent. D’où mon intérêt particulier pour ce projet qui fait référence à un ailleurs…

Pour ce projet j’ai fait appel à Claire Rousier. Mon intérêt pour les œuvres du passé, plus encore pour les œuvres peu, voir méconnues du public m’a conduit à lui demander conseil en raison de ses compétences et de sa passion pour l’histoire de la danse et de l’amitié qui nous lie. C’est sur ses suggestions que mon choix s’est porté sur le solo de La Danse de la sorcière.

Pedro Pauwels

Isis et les siens, de Memphis à Rome

Predavanje na francuskom jeziku održati će prof. dr. LAURENT BRICAULT, profesor antičke povijesti na Université de Toulouse II – Jean Jaurès. Istražuje povijest religija antičkoga svijeta, napose egipatske kultove, te se bavi numizmatikom.

 

 

Crtani romani šou

17. Međunarodni festival stripa

http://www.crs-festival.com/index.html

 

Subota, 17.5.

12:00 – 13:30 Potpisivanje za publiku: Jean-David Morvan

17:00 – 18:30 Potpisivanje za publiku: Jean-David Morvan

Jean-David Morvan rođen je u Reims 1969. Strip autor je već petnaestak godina i jedan od najplodnijih autora svoga područja s više od 60 objavljenih albuma među kojima su serijali illage, Troll et La Mandiguerre chez Delcourt, Nomad et HK chez Glénat, Zorn et Dirna chez Soleil, Al Togo, Reality Show i Le petit monde chez Dargaud. Helldorado je njegovo prvo djelo u nakladi Casterman. Živi i radi u Reimsu.

 

Magija litografije

Izložba japanskog majstora litografije

HARUMI SONOYAME

Harumi Sonoyama, rođen 1950. u Fukuoki, diplomirao je 1972. na Zokei Daigaku.

Od 1976. do 78. studirao je u Europi i Sjedinjenim državama uz pomoć stipendije Agencije za kulturne poslove japanske vlade.

Ostvario je brojne samostalne i kolektivne izložbe diljem svijeta i osvojio brojne nagrade. Njegova su djela izložena u njauglednijim svjetskim muzejima i galerijama poput The British Museum, Cleveland Museum of Art, National Art Museum of China, Museum of Contemporary Art Tokyo…

 

La magie de la lithographie

Exposition de l’artiste japonais

HARUMI SONOYAMA

Harumi Sonoyama, né en 1950 et diplômé de Zokei Daigakuu en 1972.

1976-78 Etudes en Europe et aux Etats-Unis grâce à la bourse de l’Agence d’affaires culturelles du gouvernement japonais 

Il a réalisé de nombreuses expositions individuelles et collective dans le monde entier et a remporté de nombreux prix. Ses oeuvres sont exposée dans les plus grands musées et galeries du monde dont The British Museum, Cleveland Museum of Art, National Art Museum of China, Museum of Contemporary Art Tokyo…

 

Stéphane Querrec – « Gossip-Tračanje»

Stéphane Querrec boravi u Rijeci u sklopu rezidencijalnog programa Kamov. Predstavit će se performansom u javnom prostoru pod nazivom Tračanje, koji se nadovezuje na umjetnikovo iskustvo Rijeke i komunikaciju sa stanovnicima. Krhke točke društvenih odnosa, pitanja prijaznosti i (ne)mogućnosti sporazumijevanja bitno karakteriziraju njegov rad. Pritom kao radni materijal Querrec koristi govorne činove i neuobičajene verbalne situacije. Recitaciju izvodi na granici između inscenacije i onog što bi nazvali prirodnim načinom komuniciranja, između onog kako bi se javno željeli predstaviti i onog što poput omaške iscuri kao manje željeni efekt.

 Photographie Marie Celine Delibot.  

 

Stéphane Querrec – « Gossip-Tračanje»

L’artiste contemporain français Stéphane Querrec a été invité par le Musée d’Art Moderne et Contemporain de la ville de Rijeka, et est accueilli jusqu’ à la fin du mois au sein du programme de résidence Kamov. Il présentera dans l’espace public son projet de performance  « Gossip-Tračanje», dans le cadre de l’événement culturel Spajalica/Copula.

 

Performance le 20 Mai, toute la journée.

Le mardi 20 Mai, pendant toute la journée et en plusieurs lieux de la ville, l’artiste présente une performance sous forme d’interventions ponctuelles et non-annoncées, sorte de variation effleurant la figure théâtrale du Polichinelle (Commedia dell’ Arte) et de la personne lambda qui parle toute seul et à voix haute. L’artiste explore dans différents formats l’essence du langage et des interactions sociales. Spectaculaires ou totalement marginales, il  emmène le public dans des situations de langage et de communication inhabituelles qui provoquent de nouvelles manières de penser les rapports que nous entretenons avec nous-mêmes et avec les autres. 

Photographie Marie Celine Delibot.