Tour Eiffel

Izložba fotografija akademske slikarice Đurđe Merle

Iznenadni poziv Đurđe Merle  izronio je tiho i jasno s  blago sivom slikom Seine ispred prozora ateliera u Cite des Arts International. Uz šumna sjećanja na njenu  izložbu iz 2007. godine  u tom istom Cite-u, kojom je željela predstaviti zapis svog pokušaja da slijedi ne samo slike koje nosi  Seina već i tijek i krugove svijesti što nastaju prepuštanjem  praćenju i življenju, više vremenskog nego stvarnog protoka  rijeke.  Valovi njenih zapisa kojima nije ( kao što je tada željela ), sugestivno i doslovno zatvorila krug svog doživljaja i pripovijedanja, propustili su neke titraje povijesno ugrađenih, neizrečenih prisjećanja poput Uzelčeve moćne linije i mase Seine s Eiffelovim tornjem u pozadini, ali  i odjeke zaigranog Skurjenievog snoviđenja oko  Eiffelovog tornja u kojem je ta konstrukcija glavni lik i pripitomljeno čudo, a koju Merle simbolički doživljava kao pagodu, otkrivajući duboki respekt, čak strahopoštovanje.

Sraz s Tour Eiffelom  nije  samo posljedica višedimnzionalnog putovanja rijekom, niti tek fotografski dokumentirano zaustavljanje zamaha pred dojmljivom čvrstom točkom vrijednom ispitivanja. To je i svojvevrsno svjedočanstvo  ustuknuća pred  dramatičnom građevinom koja imperativno zaustavlja pogled i misao, a  kada se sasvim približe upija ih do nestajanja u zakonitostima konstrukcije. Za Đurđu Merle to je  ujedno i dramatični  susret sa  zagonetkom, naslućivanje  i odgonetavanje puta iz labirinta, bilo da pokušava slijediti  sustave sitne čipke potporne gradnje ili  konstruirati kaledoskopske situacije s efektom paukove mreže u koju se na kraju sama  upliće  s uzbuđenjem tragača i kreatora.