Snajper

Masline ga podsjećaju na sramotnu epizodu iz djetinjstva kad je prvi put došao u grad i naručio pizzu o kojoj je maštao zbog erotske asocijacije s vrućim ženskim spolovilom. Masline su mu zgadile okus. Sani i Muki su balkanski Lula i Sailor, ona iz građanske obitelji, s bivšim dečkom advokatom koji unajmljuje Mukija da likvidira predsjedničkog kandidata. S tom lovom par planira bijeg u Pariz, grad kojeg Muki savršeno poznaje. Dok spavaju, u stan upada Student koji se vratio iz Amsterdama. Muki sumnja da je Student podmetnuta krtica. Vežu ga. Muki prijeti snajperom kojim je njegov otac ubijao jelene i neprijateljske borce. Iživljava se kao Travis Bickle iz Taxi drivera. Između Sani i Studenta rađa se privlačnost. Student joj otkriva da Muki nikad nije bio u Parizu, a bijesna Sani u lice baca skrivanu tajnu: njegov otac nije hrabri snajperist već alkoholičar-luđak. Spopadaju je trudovi, a snajper uzima Student čija je motivacija za atentat drugačija…

“Snajper sam iz Karakaševog Zagreba prelocirao u Abidjan. Globalizam je kolektivnu samoprezentaciju obespravljene mlade generacije učinio gotovo identičnim. Balkan i Afrika dijele post-iskustvo grčke tragedije. Brutalni ratovi, bijesna otimačina, podjela na bogate i siromašne, spremljena je pozornica za uprizorenje vlastitog iskustva. Snajper je objektivno realistički komad. Nije tu doduše riječ o objektivnom realizmu, niti realističkoj prezentaciji jednog socijalnog miljea, iako su elemneti stvarnosti itekako vidljivi. Više je riječ o subjektivnom realizmu. Abidjanska pizza je objekt žudnje kao u staroj Karakaševoj Lici, očevi su jednako ginuli za domovine, Pariz je, više nego u Hrvatskoj mitski grad mladima iz Zapadne Afrike.
Prava tema Snajpera zapravo je klasna borba, jedina brutalna realnost našeg doba, zajedno sa svim kulturnim posljedicama. Pravi neprijatelji današnje mladeži su bogata kapitalistička i korumpirana politička elita. Muki i Sani žele se dočepati novca i pobjeći među bogataše. Sanin san izravno definira želju: živjeti u Dubaiju, pripadati Bogatima, toj novoj biološkoj rasi osiguranoj od bolesti i smrti. 
U Snajperu postoje dva svijeta, onaj kojeg žive protagonisti i onaj o kojem fantaziraju. Mukija proganja scena u kojoj se bivši Sanin dečko kupa u konjaku. Njegov svijet simbolizira ovisnost i propadanje, a ovaj drugi je perverzan. Snajper, literarni i kazališni, govori o marginalcima koji su negdje putem zaostali. Pesimizam revolucionarne perspektive urušava se u predstavu o tome kako Sudbina djeluje na pojedince i slavodobitno odnosi pobjedu. Snajper u obliku rudimentarne komorne drame predstavlja temeljne uzroke kolapsa. Rat, korupcija, političke strategije za rješavanje problema i njihov neuspjeh. Obrazovanje je nedovoljno, javnost nije informirana o istinskim razmjerima problema. Utopijski snovi o Parizu su konstitutivni element same stvarnosti. I solidarnost utjelovljena u prijateljstvu je samo prljava utopija. Student izdaje Mukija koji mu se povjerio. Sani ostavlja Mukija. Student odbacuje Sani i postaje revolucionarni tehnkokrat koji atentat na političara koristi za perverzni užitak. 
Ima li uopće u ovakvom svijetu potencijala za radikalni oslobodilački pokret? Je li Muki istinski asocijalni ubojica ili terorist? 
Tročlana skupina djeluje kao svojevrsna protokumunistička ćelija zavjerenika i ekscentrika. Muki je provincijska inačica Dextera, atentator koji prihvaća kodeks, ubio bi samo one koji imaju ovlasti naređivati tuđu smrt, samotni je pobunjenik i romantični junak koji ne uspijeva ostvariti svoje snove u godinama opasnog življenja. Student je predstavnik “beskorisnog znanja”. Snajper je komorna politička drama u kojoj je počinitelj društvena ukupnost i psihoseksualna patologija. Događa se u zemlji u kojoj se život urušava, a posvuda vlada ekološko propadanje, ekonomski jad i bijeda”.

Ivica Buljan