Od 15. srpnja do 25. kolovoza, Francuski institut, Preradovićeva 5
„Arhitekt Damir Perinić, već dugogodišnji stanovnik Pariza, duboko je svjestan opasne privlačnosti i zavodljive običnosti prizora iz grada u kojemu živi i djeluje, a može i obratno (recimo: privlačne opasnosti i obične zavodljivosti). Pariška ikonografija, naime, velikim se dijelom pretvorila u opće mjesto univerzalne kulturne ponude i turističke propagande. Smije li se uopće uperiti aparat na Notre Dame, Tour Eiffel, Louvre, Pantheon, Tuilleries ili Sacré-Coeur a očekivati da se na površini kadra pojavi nešto neviđeno ili zanimljivo? Uostalom i manje glasoviti lokaliteti i čak neimenovani motivi s pariških ulica često emaniraju dojam poznatosti i potrošenosti, gotovo zlorabljene kanonizirane slikovitosti.
Perinićev pristup stoga inzistira na nepretencioznosti i nonšalantnosti, na neposrednosti i prisnosti s objektima i licima. Ne znači da on ne vodi računa o povijesnoj težini mnogih motiva i o simboličkoj „zasićenosti“ konteksta, ali uvijek traži i nalazi slobodu da reagira izazovu prikladno, trenutku primjereno, takorekuć munjevito. On je, naime, revni flaneur, znatiželjni prolaznik kroz gradsko središte i periferne prostore s uvijek spremnom kamerom, živo zainteresiran za sve fenomene urbanog življenja (neslučajno je upravo arhitekt), ali možda još i više za privremene manifestacije ljudskoga okupljanja, a pogotovo za neočekivane, nepredviđene, neslućene slučajeve intimnog približavanja ili gotovo nagonskog reagiranja.“
ulomci iz predgovora knjige ”Mon Paris Moj Pariz My Paris”
Akademik Tonko Maroevic, član HAZU
Simone de Beauvoir