Kraljevi bogova
Od nedjelje 14. veljače 2016. u 18.00 sati, na repertoaru je baletna predstava “Kraljevi bogova”.
Predstava je praizvedena 25. travnja 2015. u sklopu 28. Muzičkog biennalea Zagreb, a u koprodukciji MBZ i HNK u Zagrebu. Koreograf je Pascal Touzeau. Balet se sastoji iz dva dijela: “Kompleksnu poeziju” komponirao je Tomislav Oliver, a “Mehanizam sebičnoga gena” Ivana Kiš.
Preostale izvedbe su 17., 19. i 27. veljače 2016. godine.
Kompleksna poezija/ Complex Poetry, glazba Tomislav Oliver
Plesna suita od sedam stavaka inspirirana je esejem o estetici In’ei Raisan / U pohvalu sjene, jednoga od najvažnijih japanskih književnika dvadesetoga stoljeća Junichira Tanizakija. U svojoj esejističko-lirskoj prozi Tanizaki pruža kontrastivno komparativnu analizu tradicionalne japanske i suvremene zapadnjačke estetike, fokusirajući se na najveću razliku koju on vidi u posve različitom poimanju svjetla i sjene; odnosno zapadnjačke sklonosti svjetlu i blještavilu, nasuprot japanskoj privrženosti sjeni, tami i prigušenoj svjetlosti. U ovome Tanizaki prepoznaje odraz temperamenta i načina poimanja života i umjetnosti – japanska smirenost i pritajenost, antiopod je zapadnjačkoj probitačnosti, prodornosti, težnji ka napretku te stalnoj dinamici i aktivnosti. Autor glazbe u svojem je stvaralačkom postupku vođen željom za suočavanjem ovih suprotstavljenih ideja, sintezom dvaju, na prvi pogled, nepomirljivih pristupa. S jedne strane težnja za visokim stupnjem kohezije glazbenoga materijala, pri čemu dominira složena organizacija međuodnosa individualnih elemenata skladbe, a s druge strane potreba za njihovom selektivnom raspoznatljivošću. Jasnoćom kontrasta na razini strukture i forme, koje se isprepliću u dijalektičkome narativu, koji se postupnim raslojavanjem postupcima redukcije, stilizacije i montaže glazbenoga materijala pokušava približiti stanju potpune čistoće ekspresije u kojemu zvuk postaje apologija sjene.
Mehanizam sebičnoga gena / Selfish Gene Machine, glazba Ivana Kiš
Iako se priča djelomično temelji na životu poznatoga kemičara i znanstvenika Georgea Roberta Pricea, balet se ne bavi teoremom nego autoricu zanimaju Priceovi procesi i promjene. Odabrana glazbena forma je zrcalna, jer je ona izravno povezana sa sadržajem; prije zrcala Priceovo je znanstveno otkriće, a nakon zrcala potpuni životni obrat.
