Kroz svoj fotografski rad Alain Laboile dokumentira i slavi svoj obiteljski život: život na rubu svijeta u kojemu se miješaju bezvremenost i univerzalnost djetinjstva.
Dan za danom, on stvara obiteljski album koji predstavlja naslijeđe koje će predati svojoj djeci. Njegovo djelo odražava njihov način života koji se vrti oko djetinjstva. Djetinjstva bliskog prirodi u kojoj svatko pronalazi sam sebe, svijet oko sebe, po volji prolazi iz jednog osjetilnog iskustva u drugo, u kojemu se djeca bogate mašte zabavljaju, uživaju u životu, igri, gradnji, ali se i dosađuju. Iako najmanji „traže“ cilj, stariji sudjeluju sa zadrškom. Ove fotografije o tome svjedoče. Vrlo su žive, u njegovim fotografijama možemo čuti smijeh djece ili kapljice vode, pune humora njegove svijetle crno-bijele fotografije hvataju poeziju svakodnevice i duh slobode. Ova je praksa bliska etnologiji.
Iako duboko osoban, njegov je rad potpuno univerzalan, uzdiže ljudsku prirodu i omogućuje gledatelju uroniti u svijet djetinjstva. Jedni u njemu pomalo pronalaze svoju vlastitu prošlost, a drugi propituju egzistencijalna pitanja.
Zahvaljujući internetu njegova fotografska produkcija svakodnevno se hrani i dijeli diljem svijeta te postaje sredstvo komunikacije, propitujući slobodu, nagost, školovanje, pojmove biti i imati.
Francuski institut, Preradovićeva 5
Od 1. do 18. listopada
