Francuski noëlisti

Koncert Ljerke Očić u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb

 

Program:

Louis-Claude Daquin (1694. – 1772.)

I. Noël sur les jeux d’Anches, sans tremblemant

IX. Noël sur les Flûtes

XII. Noël Suise

X. Noël Grand jeu et Duo

 

Jean-François Dandrieu (1682. – 1738.)

Noël cette journee

Suite I. Pieces en D. La Re – Magnificat

Plein jeu – Duo – Trio – Basse de Trompette – Flutes  – Dialogue

 

Michel Corrette (1707. – 1793.)

Suite 3

Chantons je vous prie Noël hautement – Voicy le jour solemnel – Je me suis leve – Noël Suisse

Offertoire I. La St. Augustin

Početkom 18. stoljeća, odnosno nakon smrti Luja XIV, Francuska se mijenja. Monumentalnost i pompoznost u umjetnosti zamjenjuje prisniji, ali pomalo watteauovski stil, koji svojom emocionalnom prenagljenošću ostavlja traga i u orguljaštvu kroz djelovanje francuskih noëlista. Ne može se poreći dopadljivost njihovih orguljskih djela, no znakovi dekadencije sve su uočljiviji. Prisutno je nastojanje da se udovolji ukusu publike, one religiozne kao i one svjetovne. Euforiju masa izaziva pomalo isprazna virtuoznost, brzina i gipkost prstiju, pomalo komični efekti i ornamenti koji često podilaze ukusu slušatelja. Orguljaš je utoliko bolji što uspješnije vlada tada vrlo popularnim umijećem gradnje varijacija na poznate, zadane teme. Napjevi na kojima su se gradile varijacije bili su jednostavni, lako pamtljivi i brzo asimilirani. Svaka bi varijacija (couplet) donosila promjene u ritmičkom tretiranju, najčešće progredirajući od sporijih do bržih notnih vrijednosti; tema ili prve varijacije bile su najčešće u četvrtinskim notnim vrijednostima, da bi se kretale prema osminskim i šesnaestinskim i sve bržim ritmičkim figurama. Harmonije su najčešće bile ograničene na toničke i dominantne akorde bez dodatnih modulacija. Raznolikost pri varijacijama svodila se uglavnom na raznolikost notnih vrijednosti i izbor registarskih boja kako bi se zadržala pažnja slušatelja. Primjena ‘echo’ efekata bila bi na primjer realizirana kroz boju registra cromhorna kojem bi odgovarao cornet. Korištenje boja poput oboe, musettea, clariona, piccola, flauti i plein jeua, njihova suprostavljanja i koloristički efekti, čim bi se više izmjenjivali, tim bi više šarmirali slušateljstvo.

I kako piše Norbert Dufourcq (1904. – 1990.) u svojoj knjizi La Musique d’orgue française de Jehan Titelouze a Jehan Alain (Pariz, 1949.; Libreire Floury): …skladbe francuskih noëlista tražile su malo imaginacije pri skladanju, samo pripravan duh i prste za izvođenje.

Takvi su i noëli Jean-Françoisa Dandrieua (1682. – 1738.), ‘kralja noëlista’ Louis-Claudea Daquina (1694. – 1772.), Michela Correttea (1707. – 1793.), Claudea Balbastrea (1724 – 1799.) i drugih.