Francuska orguljska škola – francuski barok

Koncert Ljerke Očić u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb

Na programu: Messe propre pour les couvents des religieux et religieuses, François Couperin

 

François Couperin (1668. – 1733.), pripadnik poznate dinastije glazbenika, djelovao je kao dvorski orguljaš i orguljaš Crkve st. Gervais u Parizu od 1689. godine. Kao istaknuti čembalist i poznavatelj toga instrumenta, objavljuje 1717. traktat pod naslovom L’Art de toucher le clavecin u kojem se bavi umijećem sviranja čembala, odnosno čembalističkom tehnikom donoseći vlastite primjere vježbi za prstomet, uz poseban osvrt na načine ukrašavanja. Upravo ove čembalističke manire pri ornamentiranju, odnosno već spomenuti dodir sekularizacije inkorporiran u orguljsku glazbu u klasičnoj francuskoj školi, možemo pratiti i u Couperinovu orguljskom opusu. Već kao cijenjeni glazbenik i pod titulom ‘Le Grand’, 1690. objavljuje dvije mise za orgulje – Messe a l’usage ordinaire des paroisses pour les fetes solemneles, namijenjenu za uporabu u župnim crkvama, skladanu na IV. Koralnu misu Cunctipotens Genitor Deus, koja je bila propisana za svetkovine I. reda i vrlo popularna u uporabi. Druga pak misa, Messe propre pour les Couvents des religieux et religieuses, namijenjena je redovnicima i redovnicama. U njoj izostaje koralni predložak, a skladana je na VIII. Tonusu (G-duru). Ova je misa, za razliku od prve koju resi izrazito svečani karakter i namijenjena je tromanualnim orguljama, posvećena dvomanualnim, očito skromnijim, samostanskim orguljama. No svakako po inventivnosti i majstorstvu oblika, ona predstavlja jedan od vrhunaca klasične francuske orguljske škole. Prepoznatljiv je ‘strastveni’ vokalni stil J. B. Lullya, plesnost svjetovnih formi uklopljena u dua, tria, recite u kojima možemo iščitati menuete, gigue, sarabande i gavote. Svaka od misa sastavljena je od 21 stavka u slijedu: Kyrie (5), Gloria (9), Offertoire (1), Sanctus i Benedictus (3), Agnus Dei (2) i Deo gratias (1). Ofertoriji predstavljaju zasebne solističke stavke u trodijelnoj formi. Naravno, uz oznake ornamentike koje je unio sam Couperin, pri izvedbi se podrazumijeva uporaba manita inegalitea i stilski improvizacijski dodaci koji su kao dio tadašnje izvođačke prakse davali i osobnu notu izvođača glazbenom predlošku.