Utorak, 29. siječnja u 19h, kino Tuškanac, Tuškanac 1
Na prvom Kratkom utorku ove kalendarske godine, 29. siječnja, u 19 i 21 sat u kinu Tuškanac u Zagrebu, bit će prikazana dva programa filmova jednog od najvećih redatelja svih vremena – Jeana Roucha. Ovaj Francuz zadužio je filmski svijet iz barem tri razloga – smatra ga se ocem dokumentarnog stila cinéma-vérité (hvatanje stvarnog života ljudi, često kroz intervjue na stvarnim lokacijama), kao i ocem etnofikcije, prvog hibridnog žanra koji miješa dokumentarni i igrani film. Uz to, Rouch je najveći dio svog života – gotovo 60 godina – proveo u Africi, u kojoj je snimio ogromnu količinu etnografskih dokumentaraca, postavši tako najveći kroničar života na tom kontinentu sredinom prošlog stoljeća. Na Kratkom utorku predstavit će se dva aspekta njegovog stvaralaštva – prvi program (u 19h) biti će posvećen njegovim afričkim etnografskim dokumentarcima, a u drugom (u 21h) ćemo prikazati etnofikcijsko remek djelo ‘Ljudska piramida’ (La pyramide humaine). Filmove će predstaviti gost Kratkog utorka Jean-Noël Cristiani, redatelj i profesor iz Pariza koji je krajem šezdesetih bio student Jeana Roucha, da bi zatim zajedno s njim 1981. osnovao udruženje filmaša Ateliers Varan.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj i njegovim odjeljkom Cinémathèque Afrique u Parizu. Filmovi će biti projicirani s 16mm kopija, imaju engleske ili hrvatske titlove, a ulaz na program je 20kn (karta vrijedi za obje projekcije).
Raspored projekcija:
19h Program etnografskih dokumentaraca (73 min)
Inicijacija u ples opsjednutih (Initiation à la danse des possédés), 1949., 23 min, 16mm
Groblja na litici (Cimetieres dans la falaise), 1951., 19 min, 16mm
Mamy Water, 1966., 19 min, 16mm
Tourou i Bitti, bubnjevi prošlosti (Tourou et Bitti, Les tambours d’avant), 1971., 12 min, 16mm
21h U kraljevstvu metafikcije
Ljudska piramida (La pyramide humaine), 1961., 90 min, 16mm
Film se zbiva se Obali Slonovače gdje Rouch predlaže grupici srednjoškolaca, kako bjeloputih, tako i tamnoputih, da se bolje upoznaju tako što će snimiti film o međusobnim odnosima, ili je bolje reći nedostatku istih. Mladi protagonisti se ubacuju u projekt s puno žara i tako stvaraju film unutar filma koji u sebi sadrži slobodu fikcijskog filma, kao i političku relevantnost dokumentarizma. Film je imao izuzetan uspjeh u Francuskoj, bio je na top listi 10 najboljih filmova godine po tada najuglednijem filmskom časopisu na svijetu – Cahiers du Cinéma, a Eric Rohmer ga je proglasio i svojim brojem jedan za 1961.
