12. izdanje 25FPS festivala

I ove će godine biti predstavljeno nekoliko francuskih filmova na festivalu eksperimentalnog filma u Zagreb uključujući i nove produkcije redatelja školovanih na prestiženom Studio national des arts contemporains-Le Fresnoy (Državni studion za suvremene umjetnosti-Le Fresnoy).

Na ovom 12. izdanju imat ćete priliku vidjeti i remek-djela pionira eksperimentalnog filma poput Marcela Duchampa, Renéa Claira ili Mana Raya.

 

DARWIN DARWAH, Arash Nassiri

Francuska – 2016. – 12’

Darwin Darwah ime je dobio prema izrazu kojim je jedan taksist usporedio Darwinovu teoriju i arapsku riječ „darwah“ (što znači „nered“). U jednoj vožnji kamere u pariškim katakombama, glas u offu pripovijeda nam o skrivenim podzemnim gradovima i njihovoj vezi s civilizacijama. Dok slušamo priče, predmeti iz tih civilizacija pojavljuju se kao fosili na zidovima tunela. Iznose se teorije o tome da su Egipćani izgradili Pariz, da je izvanzemaljski život iskorijenio dinosauruse kako bi njihovo mjesto zauzeli ljudi itd., a sve te teze popularizirali su videoisječci o zavjerama s YouTubea. Teorije zavjere vežu se i uz pojave u masovnim medijima, a zahvaljujući internetu pojavljuju se i svijetom šire brojne nove mitologije. Za ovaj video koristili smo se 3D-skenovima tunela u pariškim katakombama te skenovima povijesnih zbirki muzeja Louvre, Povijesnog muzeja u Parizu te Muzeja paleontologije.

Konkurencija 2 – PET 30/9 KINO SC 18:00

U nazočnosti redatelja

 

STELLA 50.4N1.5E, Elsa Brès

Francuska – 2016. – 15’

More dina. Nenaseljeno priobalno odmaralište. Ruke koje prikupljaju hrpu dokumenata. Arhitektonski krajolik. Odbacivši tradicionalnu opreku između prirode i arhitekture, Stella je film o radu kao nužnom preduvjetu za percepciju, u kojem nas Elsa Brès uči kako promatrati prostor u promjeni. Unutrašnjost je mjesto odakle mi, poput istraživača, putnika botaničara, arhivista ili arheologa, u konstelaciji preslažemo elemente koji predstavljaju i sačinjavaju vanjski prostor, od uokvirenih vizura agencija za nekretnine do mjera, geoloških uzoraka i slično. Vanjski prostor potom se pojavljuje kao kolaž oblika i stvari čije se tumačenje neprekidno mijenja. Kada se maketa doslovno otopi na planu grada, kretanje fuzije nepovratno zamagljuje razliku između zgrade odakle se organizira rad i okolnog mora dina: zgrade nestaju, krajolik je arhitektura.

Konkurencija 2 – PET 30/9 KINO SC 18:00

U nazočnosti redateljice

 

489 GODINA, Hayoun Kwon

Francuska – 2016. –  11′

489 godina prijepis je svjedočanstva Kima, bivšeg vojnika u Južnoj Koreji. Daje nam pristup demilitariziranoj zoni (DMZ) i uvodi nas u samu srž vojnikovih osobnih uspomena. Priča o svojim iskustvima s istraživačke misije i nevjerojatnom otkriću iz polja prepunog mina (koje je postavila Južna Koreja ne zabilježivši gdje). Govori o mjestu gdje je ljudima zabranjen pristup, gdje je priroda u potpunosti vratila nadmoć.

Konkurencija 5 – SUB 1/10 KINO SC 20:00

U nazočnosti redatelja

 

Anemični film,  Marcel Duchamp

Francuska – 1926. – 7’

Marcel Duchamp iskoristio je prvu otplatu svoga nasljedstva kako bi napravio film i počeo se baviti umjetnošću. Snimljen u studiju Mana Raya uz pomoć snimatelja Marca Allégreta, film Anémic Cinéma sedmominutna je animacija devet igara riječima Rrose Sélavy. Nalijepljene su slovo po slovo u spiralnu obliku na okrugle crne diskove koji su zatim zalijepljeni na gramfonske ploče. Tekstovi koji se sporo okreću izmjenjuju se sa snimkama DuchampovihDiskova s geometrijskim spiralama, te tvore deset apstraktnih crteža za koje se čini da se približavaju i udaljavaju u erotičnu ritmu. (Calvin Tomkins, www.greencine.com)

« Ode filmu » – ČET 29/9 KINO SC 20:00

 

Međučin, René Clair

Francuska – 1924. – 22’

Prvotno prikazan između dva čina nove opere Francisa Picabie, Relâche,Entr’acte je bio prvo zajedničko djelo pariškog dadaističkog kruga, labava saveza umjetnika posvećenih filozofiji satiričnih javnih događaja i estetskom eksperimentiranju. Redatelj René Clair htio je iskoristiti svoj rad kako bi pronašao “čisti film”, specifični umjetnički vokabular koji bi otkrio bit medija.Entr’acte je neka vrsta piknika dadaističke družine; Marcel Duchamp i Man Ray igraju šah, Erik Satie i Picabia pucaju iz topa, a cijela skupina jurca u ubrzanoj snimci pogrebne povorke. Clairova sintaksa besmislenih slika opire se analizi. Zašto bi netko napravio toliko preobrazbi u filmu – balerine u bradata muškarca, čovjeka bez nogu koji iznenada dobiva sposobnost kretanja? Dadaisti su vidjeli priliku napasti tradicionalne narativne istine u filmu – ismijati “lik”, “ambijent” i “radnju” kao buržujske konvencije, uništiti uzročnost uporabom prirodnog dinamizma filmskog medija kako bi oborili konvencionalne aristotelovske pojmove vremena i prostora. Čineći to, znali su da bi mogli dovesti u pitanje ideološke temelje starog doba koji su toliko voljeli dobro izgrađenu priču. U načinu na koji društvo samo sebi pripovijeda priče možemo prepoznati njegova najdublja uvjerenja. Godine 1924. dadaisti su u filmu Entr’acte izašli na ulice i krovove kako bi se tim uvjerenjima nasmijali u lice. (Donald Faulkner, NYS Writers Institute)

« Ode filmu » – PET 30/9 KINO SC 18:00

 

Povratak razumu, Man Ray

Francuska – 1923.

MAN RAY, Le retour à la raison
Copyright: © MAN RAY TRUST / Adagp, Paris 2016.

Više djelo eksperimentalnog dadaizma nego film, Povratak razumu bio je prvo filmsko djelo proslavljenog nadrealističkog umjetnika Mana Raya. Rođeni Amerikanac Ray je film snimio ubrzo nakon što se ranih 20-ih preselio u Pariz i osnovao dadaistički pokret. Početni dijelovi ilustriraju tehniku koju je Man Ray uveo u statičnu fotografiju — rejografiju. Tu je objekt smješten između izvora svjetla i fotosenzibilnog filma, za razliku od tradicionalne fotografije u kojoj fotografski film hvata svjetlo koje se odbija od objekta. U filmu je nastojao proširiti rejografsku tehniku na pokretnu sliku. Po jednom je dijelu filma (negativa) prosuo sol i papar, po drugom pribadače, osvijetlio je film na nekoliko sekundi, a zatim ga razvio. Za posljednje je sekunde filma snimio nekoliko slika golog torza svojega modela Kiki de Montparnasse, osvijetljen prugastim svjetlom. Film je prvi put bio prikazan na priredbi Bradato srce Tristana Tzare u kazališu Michel, 6. srpnja 1923. godine. Publika ga je loše primila djelomično zato što je tijekom projekcije film dva puta puknuo. (frenchfilms.topcities.com)

« Ode filmu » – SUB 1/10 KINO SC 20:00

 

Više informacija: http://www.25fps.hr/