Albert Camus (1913.-1960.): “Samoća i solidarnost”

Izložba fotografija iz arhiva obitelji Camus

U suradnji s ovogodišnjim izdanjem “Subversive festivala” i povodom 60. godišnjice smrti Alberta Camusa, Francuski institut predstavalja od 1. prosinca 2020. do 10. siječnja 2021. izložbu posvećenu životu ovog velikog književnika.

U okviru Subversive festivala, pogledajte u utorak 1. prosinca u 19h u KIC-u film “Životi Alberta Camusa” Marca Benamoua, nakon čega slijedi panel u kojemu sudjeluju Tomislav Brlek, Bruno Kragić i Nenad Rizvanović.

Sastavljena od crno-bijelih fotografija iz osobnih arhiva Alberta Camusa, ova izložba, adaptirana prema knjizi Catherine Camus “Samoća i solidarnost” (naklada Michel Lafon, 2009.), na intiman i osjetljiv način predstavlja izniman životni put dječačića iz siromašne četvrti Alžira koji je 1957. dobio Nobelovu nagradu za književnost.

“Tijekom četrnaest godina života s ocem, on mi je otvorio putove koji su mi omogućili da živim i preživim. I danas mi se život čini okrutnim, ali i nevjerojatno bogatim i lijepim. Dozvolio mi je da vidim. Dijelim tu privilegiju – i svog oca – s mnogima drugima. Sretna sam zbog toga. Radeći četrdeset godina u upravljanju njegovim radom, primila sam tisuće pisama iz cijelog svijeta. O kojoj god se civilizaciji, kulturi ili temi radilo, svim je ovim pismima zajedničko jedno: bratska ljubav prema Camusu. Želim reći da zanimanje koje on pobuđuje nije samo intelektualno, postoji nešto tako instinktivno, nesebično i neposredno poput prijateljstva. To je zato jer se on nikad nije odvajao od drugih. Napisao je: „Istina je da nitko ne može umrijeti u miru ako nije učinio sve što je potrebno da drugi žive. I borio se, često sam, protiv svih oblika ugnjetavanja.

Ugnjetavanje može biti nametnuto od države i lako ga je prepoznati, ali nalazi se i u ozračju vremena: „Postoji teror jer su ljudske vrijednosti zamijenjene vrijednostima prezira i učinkovitosti, a volja za slobodom željom za dominacijom. Više nismo u pravu jer smo pravedni i velikodušni, u pravu smo jer smo uspjeli. Težnja za uspjehom navodi ljude da druge koriste kao sredstvo. Moj otac je s tim drugima, svima onima, najbrojnijima, koji svjesno i ustrajno rade ono što moraju svaki dan. U anonimnosti “.

Catherine Camus, kći Alberta Camusa

Tijekom čitavog trajanja izložbe film “Albert Camus, tragedija sreće” Joëla Calmettesa, 1999, 55’, bit će prikazivan u Francuskom institutu.

Ovaj portret pokušava dekonstruirati negativnu, tragičnu ili, naprotiv, naivnu sliku koja se često veže uz ovo veliko ime moderne književnosti i političke povijesti. Subjektivni komentar Jeana Daniela prenosi ovu jednostavnu sreću koja nastanjuje djelo Alberta Camusa … sreću koja je ometena, povrijeđena i ubrzo izgubljena iz vida. S obzirom na ovu os, tijek njegove biografije podijeljen je u tri dijela. Prvi dio, posvećen djetinjstvu i mladosti, vraća se na mjesto odakle potječe, u Alžir. Oko pisanja Stranca i Mita o Sizifu organiziran je drugi dio, od 1941. do 1952. Što se tiče posljednjeg dijela, on zamjenjuje riječ javnog čovjeka prisnijom figurom koja se distancira od pariškog kruga i komunističke ideologije. Intimni prikaz kroz čitanje osobnih spisa, korespondencije i dnevnika.

Ulaz slobodan, od 1. prosinca 2020. do 10. siječnja 2021. (od utorka do petka od 12h do 19h, subotom od 10h do 14h).

Film u francuskom izvorniku s engleskim titlovima.