Tekst i režija: Pascal Rambert

Glume: Nina Violić i Goran Bogdan

 

Zatvaranje ljubavi je svršetak priče; o rastanku, razdvajanju para koji nešto pokušava okončati: ponajprije njihovu zajedničku priču, koju bi htjeli zauvijek zatvoriti. Pokreće ih bijes i krajnja nužda da se raziđu. Ali Zatvaranje ljubavi moglo bi biti i početak, jer zatvaranje također znači ograđivanje, a ovdje se ograđuje prostor posvećen duši, prostor koji pojedinca definira kao teritorij mesa i kostiju koji valja braniti; definitivno organski, pa i koreografski jezik, u kojem dvoje likova između sebe grade bodljikavu žičanu ogradu od riječi, neprestano i opsesivno ponavljajući izraze koji kao da im vrtlože u tijelima. Dva monologa koji se međusobno nisu mogli prekinuti, dvije odvojene struje riječi koje ne bi prestale teći da nije bilo iznenadne provale djece. „Duboko u sebi osjećam da je riječ o plesnoj predstavi“, kaže Pascal Rambert. Na neki način to je duševni ples, koji na vidjelo iznosi nevidljive pokrete duše i živaca na pozornici.