Povodom proslave svog 10. izdanja, festival Monoplay u Zadru, čiji je program specijaliziran za solo koreografije, uz potporu Francuskog instituta u Hrvatskoj, ugošćuje slavnog francuskog koreografa Xaviera Le Roya koji će predstaviti jednu od svojih najuspješnijih koreografija « Self Unfinished ».
SELF UNFINISHED (1998.) Autor i izvođač: Xavier Le Roy
Prema suradnji s Laurentom Goldringom
Glazba: Diana Ross
Trajanje: 50 minuta, bez prekida
Produkcija: in situ productions i Le Kwatt
Koprodukcija: Substanz-Cottbus, TIF Staatsschauspiel Dresden, Fonds Darstellende Künste e.v. aus Mitteln des Bundesministeriums des Innern
Potpora: TanzWerkstatt-Berlin, Podewil-Berlin i berlinski Senatsverwaltung für Wissenschaft, Forschung und Kultur
„Sjedalica, stol, glazbena podloga koja ne kreće. Plesač u košulji koristi se jakim zvučnim efektima kako bi imitirao robota. Zaista razumljiva, čak i konvencionalna ideja, sve dok se predstava Xaviera Le Roya (1963., Francuska) ne pretvori u uzbudljiv mentalni prostor. Plesačevo se tijelo, naopačke, transformira u stvarnom vremenu u niz halucenogenih, morfoloških aberacija, prikazujući slike tijela koje se preoblikuje prema nepisanim zakonima i uznemirujućem, neljudskom ritmu. Prolazi kroz duga stanja mirovanja, proizvodi beskonačne pokrete i počinje naglo puzati. Uz torziju koju izvodi tijekom plesne predstave, Xavier Le Roy zakoračuje u novo područje gdje se znanstveni i društveni podaci prenose i utiskuju u zamišljene prikaze tijela.”
Francois Piron, Journal des Arts de Connivence, 6. Biennale de Lyon
Dobro osvijetljeno izvedbeno područje ne daje ključ za to „kako čitati”, a povratak na obavljanje sljedećih zadaća: šetaj, sjedni, isključi kasetofon, protuteža je početku s mehaničkim čovjekom. Dok se saživite s izvijanjima uz pomoć odjeće, pred nama je to čudesno hibridno stvorenje koje nas suočava s višestrukim interpretacijama. Što se mene tiče, to se stvorenje mijenjalo iz insekta u Marsovca, kokoš, kanticu za zalijevanje, iz gusjenice u kukuljicu itd. Mirovanja i produžena trajanja spasila su ga od toga da postane zabava poput Pilobolusa (zabava za mase američke skupine koja kombinira tijela kako bi stvorila biomorfne neobične oblike). Moramo sjediti spremno očekujući sljedeće pomicanje. Kao da promatramo pauka ili puža. Vaše tempiranje u ovom komadu je izvanredno: ovdje nema povlađivanja onima s kratkoročnom pažnjom.
Yvonne Rainer (e-mail, 22.12.1999.)
Xavier Le Roy doktorirao je molekularnu biologiju na Sveučilištu u Montpellieru (Francuska), a kao umjetnik radi od 1991. Od 2018. radi kao profesor na Institutu za primijenjenu teatrologiju u Giessenu (Njemačka). Nastupao je s raznim ansamblima i koreografima. U razdoblju od 1996. do 2003. bio je umjetnik na rezidenciji u berlinskom Podewilu. Od 2007. do 2008. bio je pridruženi umjetnik u institutu Centre Chorégraphique National de Montpellier (Francuska). Le Roy je 2010. bio umjetnik na rezidenciji u okviru Programa za umjetnost, kulturu i tehnologiju pri MIT-u (Cambridge, Massachusetts, SAD). U 2012. započinje trogodišnju rezidenciju u kazalištu Théâtre de la Cité Internationale u Parizu. Svojim solo izvedbama poput „Self Unfinished” (1998.) i „Product of Circumstances” (1999.) ponudio je nove perspektive u području koreografije.
Istovremeno je započeo projekte u kojima istražuje načine produkcije i suradnje u grupnim radovima: „E.X.T.E.N.S.I.O.N.S.” (1999. – 2000.), „Project” (2003.) i „6 Months 1 Location” (2008.). U njegovim djelima prikazuju se situacije u kojima se istražuju odnosi između gledatelja/posjetitelja/izvođača i formiranje subjektivnosti. Ta su djela, primjerice, sola „Le Sacre du Printemps” (2007.), „Untitled” (2014.), komad namijenjen grupnoj izvedbi „low pieces” (2011.), te djela za izložbene prostore poput „production” (2011.), djelo ostvareno u suradnji s Mårtenom Spångbergom, „Untitled” (2012.) za izložbu 12 Rooms, „Retrospective”, koje je prvi put realizirano 2012. u kulturnom centru Tapiès Foundation-Barcelona, „Temporary Title, 2015” nastalo u Sydneyu u okviru projekta John Kaldor Public Art Project ili „For The Unfaithful Replica” (2016.) u suradnji sa Scarlet Yu u centru za umjetnost CA2M u Madridu.
U njegovim djelima prikazuju se situacije u kojima se propitkuju odnosi između gledatelja/posjetitelja i izvođača i kojima se pokušavaju transformirati ili preoblikovati dihotomije poput sljedećih: objekt/subjekt, životinja/čovjek, stroj/čovjek, priroda/kutura, javno/privatno, forma/neforma.
Zajedno s ansamblom Issho Ni Ensemble, 2017. postavlja izložbu „Haben Sie “Modern” gesagt?” za Ensemble Modern iz Frankfurta, a zajedno sa Scarlet Yu osmislio je „Still Untitled”, djelo namijenjeno izlaganju u javnom prostoru koje je naručeno za projekt Skulptur Projekte Münster 2017.
https://www.facebook.com/MonoplayFestivalSola/
Kazalište lutaka Zadar
21.8.
