Subversive Film Festival
Francuski filmski program:
Kino Tuškanac
05. 05. – 22.00- Ranjenik (L’homme blessé), Patrice Chéreau, Francuska, 1983., 109′
07. 05. – 22.00- Derišta (Les enfants terribles), Jean-Pierre Melville, Francuska, 1950., 105′
Kino Tuškanac
06. 05. – . 18.00 – Noć i mlagla (Nuit et brouillard), Alain Resnais, Francuska, 1955., 32′
06. 05. – . 18.00 – Hirošimo, ljubavi moja (Hiroshima mon amour), Alain Resnais, Francuska, 1959., 90′
09. 05. – . 20.00 – Francuska (La France), Serge Bozon, Francuska, 2007.,102′
Kino Europa
7.5 – 20.00 We Come as Friends, Hubert Sauper, Francuska/Austrija, 2013., 110′
8.5 – 20.00 Susreti poslije ponoći (Les rencontres d’après minuit), Yann Gonzales, Francuska, 2013., 89′
10.5 – 20.00 Otmica Michela Houellebecqa (L’ Enlèvement de Michel Houellebecq), Guillaume Nicloux, Francuska, 2014, 92′
6.5 – 20.00 Ljubiti, piti i pjevati (Aimer, boire et chanter), Alain Resnais, Francuska, 2014., 108′
9.5 – 22.30 Xi you, Tsai Ming-liang, Francuska/Tajvan, 2013., 56’
Konferencija
Predavanje Catherine Malabou: Postrodna teorija i žensko, 12.5. u 21h, kino Europa
Profesorica na Sveučilištu Paris Ouest – Nanterre, La Défense, trenutno predaje na Centre for Modern European Philosophy na Sveučilištu Kingston u Ujedinjenom kraljevstvu.
Stručnjakinja za suvremenu francusku i njemačku filozofiju, posebno se bavi Hegelom i Heideggerom. Njezino osobno promišljanje temelji se na zamisli o “plastičnoj ontologiji” u perspektivi koja je otvorena “dekonstrukcijom” Jacquesa Derride. Vodi filozofsku zbirku naklade Éditions Léo Scheer. Razvila je svoje područje istraživanja na modernu filozofiju u Sjedinjenim državama gdje provodi nekoliko mjeseci godišnje. U jednoj od svojih posljednjih knjiga obrađuje temu feminizma i politike, Changer de différence (2009).
Razgovor s Rachidom Tahom, 12.5. u 19h, kino Europa
Rachid Taha prvo glazbeno iskustvo stječe krajem 70-ih godina u lyonskom klubu indikativnog imena Les Refoulés (Odbačeni), u kojem je spajao glazbu The Clasha, Led Zeppelina, Kraftwerka, Boa Diddleyja,Johnnyja Casha, s arapskim urbanim pop i tradicionalnim izvođačima poput Oum Kalthoum. Ubrzo je osnovao bend, opet indikativnog imena – Carte de Séjour (boravišna dozvola) – u kojem je nastavio spajati arapske korijene i francusko iskustvo. Najveću pozornost bend je privukao ironičnom obradom poznate francuske domoljubne pjesme Douce France, povezujući je s protestnim antirasističkim maršem pripadnika druge generacije magrebskih emigranata (marche de beurs). Iako je pjesma ubrzo bila zabranjena na radiju, svi članovi francuskog parlamenta ipak su dobili po primjerak jer je Taha uspio nagovoriti tadašnjeg ministra kulture da svakom podijeli jednu.
Samostalnu karijeru započeo je početkom 90-ih u Parizu, nastavljajući spajati društveni angažman i aktivizam s glazbom. Najupečatljiviji takav spoj jest njegovo performativno odricanje arapskog naslijeđa kada je za albumOlé Olé kosu obojio u plavo i nosio plave leće, ironijski se primičući zapadnjačkoj kulturi. Subvertirajući time socijalne i rodne norme, s jedne je strane doveo u pitanje francuske ksenofobne stavove o imigrantima i manjinama općenito, a s druge arapsko stereotipno patrijarhalno shvaćanje rodnih uloga. Karijeru su mu do danas obogatile mnogobrojne suradnje s poznatim glazbenicima i glazbenim producentima kao što su – da nabrojimo samo neke – Steve Hillage (s kojim je surađivao dok je još svirao u bendu), Brian Eno, Mick Jones,Justin Adams i Cheba Fadela. Najbolje je ostao upamćen po hitovima Ya Rayah, prepjevanoj klasičnoj arapskoj elegiji o migraciji, Barra Barra, kasnije zapaženom zbog pojavljivanja na soundtracku za film Ridleyja Scotta Pad crnog jastreba, već spomenutoj obradi Rock El Casbah te pjesmi Kelma, koju je Carlos Santanaprepjevao uMigra na svom planetarnom bestseleru Supernatural. Godine 2013. izdaje svoj deveti samostalni album Zoom, gdje „rockabilly i shaabi postaju prvi rođaci“, odražavajući karizmu osobe koja je odrasla pod utjecajem Elvisa, bolivudskih filmova, špageti-vesterna i egipatskih melodrama.
Francois Laruelle: Esencija ‘filo-fikcije’, 17.5. u 20h, kino Europa
Moderator: Boris Gunjević
Filozofiju se često određivalo kao fikciju bez istine. Ovdje se filozofiju, realno i u potpunosti, transformira u fikciju koja se prepoznaje kao takva, ali filozofija kao eksplicitna fikcija istovremeno zadržava misao stila ili duha filozofije. „Filo-fikcija“ je kreacija novog misaonog žanra koja filozofiju i fikciju odbija jednostavno miješati, bez norme ili okvirno (kao što je to slučaj u znanstvenoj fikciji). Radije, ona ih je kao jednako važne ujedinila u kompleksan entitet s dva aspekta, filozofskim i fikcionalnim. Razradit ćemo procedure i operacije potrebne za postizanje ovog rezultata.
