Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, od 26. rujna do 15. listopada 2023.
Otvorenje izložbe u utorak 26. rujna u 13 sati u nazočnosti francuskog profesora sa Sveučilišta Côte d’Azur, Pierre-Yvesa Beaurepairea
Zašto se u Zagrebu 2023. godine predstavlja izložba o francuskom prosvjetiteljstvu i Enciklopediji Diderota i d’Alemberta? Za to postoje najmanje tri dobra razloga. Prije svega, zbog odgovornosti prema nasljeđu. Kada je Francuski institut nakon dvadeset godina konačno prikupio 33 sveska izvornog izdanja Enciklopedije čiji je vlasnik od razdoblja između dva rata, a zatim ih pohranio na čuvanje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, ideja o dijeljenju ovog blaga s hrvatskom javnosti odmah je zaživjela, sukladno želji enciklopedista da se ništa ne zadržava samo za sebe, nego da se podijeli sa što većim brojem ljudi.
Ovom se izložbom stoga poziva posjetitelja da uroni u vrijeme europskog prosvjetiteljstva kako bi dobio uvid u nesvakidašnje putovanje velikog projekta koji je uzdrmao svoje doba i promijenio europski pogled na znanje i prenošenje znanja.
Izložba predstavlja restaurirane sveske, ploče s bakrorezima izvanrednih tehničkih dostignuća i ljepote koja je pridonijela velikom uspjehu. Dvojezični panoi omogućuju praćenje enciklopedijskog projekta od idejne zamisli sve do njegovog završetka te ga povezuju s kontekstom vremena, ali i rasvjetljavaju aktualna pitanja u pogledu informacija, dezinformacija, kao i daljnji život početnog projekta u eri interneta i Otvorene znanosti (Open Science). Posebna je pozornost posvećena prikazu Hrvatske u Enciklopediji i u Europi 18. stoljeća.
Drugi bi razlog bio književne i sociološke naravi. Osim što je od svog objavljivanja neprestano bila predmet oponašanja, Enciklopedija (1751.-1772.) Denisa Diderota također je neprestano bila na meti protivnika duha prosvjetiteljstva. Smještanjem ove Enciklopedije u dugu i bogatu tradiciju enciklopedija, željeli smo pozvati na promišljanje o trajnosti enciklopedijskog projekta i njegovom značenju za čovječanstvo. Čemu prikupljanje svog dostupnog univerzalnog znanja – što bi bila glavna težnja jedne enciklopedije – u određenom trenutku na jednom mjestu? Kolektivna i participativna priroda takvog projekta također je jedna od njegovih ključnih odrednica, koja svoj vrhunac doživljava na projektu kao što je Wikipedija. Sredstva komunikacije i prenošenja informacija možda su se od 18. stoljeća promijenila, no snažna volja za demokratizacijom znanja ostaje ista.
Naposljetku, izložba nas želi podsjetiti na apsolutnu nužnost kritičkog promišljanja u današnje vrijeme te na nove poteškoće koje se pritom pojavljuju. Prosvjetiteljstvo nam je dalo za zadatak da se borimo protiv neznanja i obskurantizma, kako u drugima tako i u nama samima. Upotrebom interneta i društvenih mreža čovječanstvo je ušlo u eru kronične pretjerane informiranosti, koja je i sama po mnogočemu jedan oblik neznanja. Dezinformacije, vjerska radikalizacija i zavjere doživljavaju svoj procvat u ovoj intelektualnoj močvari, dok se kritičko mišljenje bori za preživljavanje. S dolaskom umjetne inteligencije rizik od manipulacije informacijama, a time i umovima, dodatno je naglašen. S druge pak strane, laka dostupnost informacija guši promišljanje te osuđuje društvene mreže na nasilne i sterilne razmjene. Na kraju, područje klime i klimatskih promjena najbolje nam ilustrira što se događa kada se znanost dovodi u pitanje. U tom kontekstu, prosvjetiteljske bitke za toleranciju, pravdu i istinu imaju jedinstven značaj i uvijek su aktualne.
Sve su ovo promišljanja na koja nas ova izložba poziva, želeći kroz povijest pokazati kako u toj borbi za istinu i slobodu duha prosvjetiteljstvo i Enciklopedija nisu prašnjavi relikti prošlosti. Oni su, naprotiv, snažni alati od izuzetne važnosti koji su svakodnevno dostupni svima. I upravo je to ono što nam