U okviru Festivala Francuske u Hrvatskoj « Rendez-vous », Francuski Institut u Hrvatskoj u suradnji Arheološkim muzejom u Splitu, ima zadovoljstvo ugostiti profesora Jean-Pierra BRUN-a, francuskog arheologa i profesora na Collège de France.
Prof. Brun će u Splitu, u četvrtak 24. rujna 2015., u Arheološkom muzeju u Splitu, održati dva predavanja na engleskom jeziku:
- Uzgoj vinove loze u antičkoj Galiji, s početkom u 10h30
Posljednjih trideset godina arheologija je značajno izmijenila sliku o važnoj pojavi u razvoju kulture, ekonomije i pejzaža moderne Francuske, uzgoju vinove loze koju su, po unutrašnjosti Galije, širili Sredozemni starosjedioci. Do novog sagledavanja uzgoja vinove loze doveo je značajan razvoj preventivne arheologije koja je, istraživanjima na čitavom području Galije, pridavala jednaku pažnju svakom materijalnom ostatku prethodnog odabira. Uz ostatke tijesaka, bačvi i amfora, čak su i vinogradske brazde, sjeme grožđa i polen postali predmetom tradicionalnijeg promatranja. Ova opsežna i raznolika dokumentacija postupno će stvoriti vjernu sliku ove povijesne pojave, čije se promjene već sad naziru pa čak i pobijaju ono što su suvremeni povjesničari napisali koristeći se dostupnim antičkim izvorima
- Proizvodnja parfema u grčko-rimskom razdoblju, s početkom u 13h30
Od brončanog doba, ako ne i ranije, upotreba parfema, poglavito mirisnih ulja, dovela je do razvoja složenih tehnika i uvoza sirovina, uglavnom začina kao i izvoza parfema proizvedenih u gradovima istočnog Sredozemlja, Grčke, i naposljetku italskim gradovima.
Parfem je u antici bio rasprostranjeniji nego danas. Koristio se u vjerskim obredima, pri zavođenju, kulturi tijela, ali i kao lijek: ljekarne su se razlikovale od parfumerija. Također se koristio pri štovanju božanstava, pogotovo za premazivanje kultnih statua ali i pri sahranjivanju, kod pripreme pokojnika na put u zagrobni život. Parfemi su se sastojali od mješavine aromatičnog bilja i masti, obično biljnog ulja. Umijeće proizvođača parfema sastojalo se u zadržavanju mirisa cvijeća, smole i aromatičnih trava te njegovom fiksiranju na uljnu bazu zagrijavanjem ili maceracijom.
O povijesti proizvodnje parfema saznajemo iz tekstova Teofrasta s kraja 4. st, te Dioskorida i Plinija tijekom 3. četvrtine 1.st. U međuvremenu je arheologija iznijela na svjetlo dana brojne ostatke trgovine u obliku parfemskih bočica, od Arhajskog razdoblja do istraženih radionica za proizvodnju parfema u Delosu, u Grčkoj, Pompejima i Paestumu u Italiji. Najnovija istraživanja ove vrste, upotpunjena kemijskim analizama i pokusima, pomažu u tumačenju ostataka inventara poput tijesaka, bačvi, grijača, ali i u rasvjetljavanju mjesta koje je parfemu i njegovim proizvođačima pripadalo u antičkom društvu.
14.30 „Ponovno otkriveni parfem“, Luc Ronat, CNRS Images, 2012, 27′, projekcija filma
O Pompejima i drugim lokalitetima u Italiji, arheološka će otkrića, svako na svoj način, proširiti saznanja o parfemima proizvedenim i korištenim u antici.
Arheolog Jean-Pierre Brun iz Centra Jean Bérard i kemičar Xavier Fernandez iz LCMBA-e udružuju se u projektu kojim će pokušati ponovno proizvesti mirisne sastojke tisućljetnog ružinog parfema iz Italije.
Ovaj višestruko nagrađeni film, prikazan je na 2. međunarodnom festivalu arheološkog filma u Splitu 2012. godine.
