Redatelj: Krešimir Dolenčić 
Prevoditelj: R. M. Šurbatović
Dramatizacija i adaptacija: Dubravko Mihanović i Krešimir Dolenčić

Igraju: Ense Vejzović, Nataša Janjić Lokas / Dajana Čuljak, Duško Valentić, Jelena Miholjević, Siniša Ružić, Franjo Dijak, Janko Rakoš, Ankica Dobrić, Mirjana Majurec, Đorđe Kukuljica, Barbara Nola

Potkraj života Voltairea su nazivali “najhrabrijim zagovornikom slobode i tolerancije u svojoj generaciji”. No nije uvijek bilo tako; u mladosti, bježao je u izgnanstvo u Englesku, izbjegavao je hapšenje skrivajući se u unutrašnjosti zemlje, a sve zbog svojih ideja, koje su bile drsko napredne i beskompromisno istinoljubive. “Candide ili optimizam”, pripovijest o nimalo dobrom stanju “najboljeg od svih svjetova”, jedan je od vrhunaca njegova opusa, i možemo ga čitati i kao razbarušeni filozofski roman, i kao satiričnu rugalicu, i kao avanturističko lutanje jednog čovjeka na putu do spoznaje, po čemu je srodan djelima poput “Don Quijotea” ili “Peera Gynta”. Ljudska je priroda nepostojana i prevrtljiva, tvrdi Voltaire, stalna nam je tek potreba da preživimo i spoznamo, a put kojim ćemo se kretati sve je, samo ne pravocrtan. Zalažući se za slobodu i snošljivost, svestrani francuski književnik posebno se oštro obrušavao na sve dogme i fanatizme, crkvi nimalo bezazleno poručujući: “Smrvite bestidnicu!”… Takav sadržaj u slučaju “Candidea” prati i eklektičnost forme, gdje nevjerojatne scene izviru jedna iz druge, nerijetko ne mareći ni za kakva jedinstva, pa smo čas u Argentini, čas u Parizu; čas u Istanbulu, a čas u Vestfaliji… Ansambl-predstava koja nas odvodi na maštovito, nepredvidljivo, razigrano kazališno putovanje…

Nagrada: 28.”Gavelline večeri”, 2013.- najbolja predstava