Skip to Content

Novosti

SVIM MOJIM PRIJATELJIMA IZ HRVATSKE

Teško biti prijatelj vlastitih odlazaka.

Moram vam priznati, teško je, jako je teško biti prijatelj vlastitih odlazaka.

Doći ovdje u Zagreb, u Hrvatsku, za mene je bio izbor srca i osobne povijesti. Kao što sam već imao priliku reći, prošlo je puno vremena kako sam posjetio vašu zemlju. U dobi od 23 godine, moj entuzijazam kojeg je osiguralo jedno putovanje bio je dovoljno velik da se odlučim naučiti jezik kako bih se približio, vjerovao sam, stvarima i ljudima. U vašoj zemlji, Hrvatskoj, tijekom cijele moje četverogodišnje misije, sreo sam vas i tako ste, na svoj način, odgovorili na moje snove i nade mladog čovjeka.

Bez susreta i ljudi smo ništa, a to je još veća istina kada ste u misiji u kojoj imate ulogu posrednika europskih kultura. Jedinstven je to i lijep posao, ne znam koliko uspijevam u njemu, ali ono u što sam duboko uvjeren je to da energija koja me nosi je upravo taj prijenos i razmjena umjetnosti i znanja. No, kako bi se pokušalo nadati da će se u njemu uspjeti, potrebno je također naučiti izaći iz sebe samoga, iz vlastitih zamisli te uzeti u obzir da je svaki susret blago, srebrna kutija koju valja otvoriti, a u kojoj se nalaze duh, ideje te, iznad svega, osoba koja će vas promijeniti te nam, na određeni način, pomoći da bolje shvatimo tko smo: to jest jedna od onih europskih savjesti koja je puna različitosti, a koje su sazdane od stalnih razmjena.

Vjerujem da su svi projekti koje smo skupa vodili polučili uspjeh jer su bili dio onoga što se zove, a ja jako volim taj izraz, plemenita učtivost kulturne razmjene čiji ste vi izvanredni sudionici, a koja nas i jedne i druge želi učiniti sretnima: sretnima zbog oduševljenja naših francuskih sunarodnjaka kod otkrivanja umjetničkih, književnih i intelektualnih bogatstava Hrvatske te, nadam se tomu od vas, dragi hrvatski prijatelji, sretnima također zbog svega što ide u susret Francuskoj u svim njezinim različitostima i posebnostima.

No, sve to ne bi bilo ništa, dragi prijatelji, ako ne bismo dijelili zajedničko uvjerenje da kultura i njezini projekti također predstavljaju moralno pitanje. « Stvarati znači dati oblik života svojoj sudbini » govorio je Albert Camus. Félix Nussbaum, umjetnik i slikar kojeg jako cijenim, je pak govorio « Kada umrem ne ostavljajte moje slike da me prate nego ih pokažite ljudima! ».

Naše europske kulture su i nasljeđe i obećanje za budućnost. Naše različitosti i naše suradnje koje nas ponekad preispituju ili nas iznenađuju su naš identitet jednako kao i naša sreća. Dragi prijatelji, na vama je da ih otkrijete u svakom od vaših poslova i angažmana, onog muzikologa, glazbenika, prevoditelja, izdavača, umjetnika, glumice, znanstvenika, povjesničara i građanskog aktiviste. Simone Veil, koja nas je napustila i s kojom sam imao čast prijateljevati, znala mi je jako lijepo reći: « od svog sam oca iznad svega stekla znanje i kulturu, a od svoje majke privrženost vrijednostima za koje se nismo prestali boriti: toleranciju, poštovanje prava svakoga i svih identiteta, solidarnost ». Kojoj boljoj poruci europskog, francuskog i hrvatskog humanizma bismo se mogli nadati u smislu primjera kojeg valja slijediti?

Možda sam predugo govorio, a poslovica kaže « Tišina vrijedi više od riječi, no pjev vrijedi više od tišine ».

Hvala vam što ste tijekom ovih godina prihvatili biti glazbenici prijateljstva i uvažavanja naših dviju zemalja. Zahvaljujući vama i vašem prijateljstvu, tuga koja prati odlaske nekako se umirila i znat će se raspršiti.

Luc Lévy 
Savjetnik za suradnju i kulturnu djelatnost i ravnatelj Francuskog instituta u Hrvatskoj

Sve moje zahvale prijateljima i svim zaposlenicima Francuskog instituta i veleposlanstva na ovoj prekrasnoj uspomeni iz Zagreba.

Tošo Dabac

 

 

Pogledajte nove video zapise događanja koje je Francuski institut organizirao u 2017. godini:

https://youtu.be/zWNRuutMtQw

https://youtu.be/_h4cz_guBhY

https://youtu.be/M3FmJW2VGAw

https://youtu.be/XJazptWyyow