Gabriel Bestion de Camboulas u crkvi sv. Marka

Rendez-vousZa velikim orguljama crkve sv. Marka gostuje Gabriel Bestion de Camboulas, jedan od orguljaša pariške crkve Saint-Paul-Saint-Louis i laureat orguljaškog natjecanja Gaston Litaize.

Gabriel Bestion de Camboulas će u povijesnoj crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu nastupiti u srijedu 9. rujna 2015. s početkom u 19:30 sati. Višestruki dobitnik prvih nagrada na orguljaškim natjecanjima (Jean-Louis Florentz, Gaston Litaize), Camboulas redovito muzicira diljem Europe kao i u matičnoj crkvi blistave glazbene tradicije u kojoj su svoj trag ostavili istaknuti francuski glazbenici Marc-Antoine Charpentier, André Campra i Louis Marchand. Na svom prvom gostovanju u crkvi sv. Marka, Gabriel Bestion de Camboulas će nam predstaviti izbor francuske glazbe za orgulje, ne zaobilazeći pritom ni one velikane orguljske umjetnosti kao što su to Bach i – vjerovali ili ne – Mozart!

 

PROGRAM:

GABRIEL BESTION DE CAMBOULAS

ORGULJAŠ CRKVE ST. PAUL-ST. LOUIS, PARIZ

SRIJEDA 9.9. 2015. U 19:30

Pierre Dumage 1674-1751
Suite du premier ton
Plein-Jeu
Tierce en taille
Basse de trompette
Dialogue

Wolfgang Amadeus Mozart 1756-1791
Fantazija u f-molu, KV 608

Johann Sebastian Bach 1685-1750
Toccata, adagio i fuga u C-duru, BWV 564

Alexandre-Pierre-François Boëly 1785-1858
Fantazija i fuga u B-duru, op.18/6

Charles-Marie Widor 1844-1937
Andante sostenuto (Symphonie Gothique)

Louis James Alfred Lefebure-Wely 1817-1869
Boléro

Maurice Duruflé 1902-1986
Prélude et fugue sur le nom d’Alain, op.7

 

Gabriel Bestion Camboulas orgulje je započeo učiti u Katedrali u Luçonu. Studij nastavlja na Nacionalnom konzervatoriju u Angersu u klasi Denisa Bordagea, te na Konzervatoriju u Nantesu u klasi Michela Bourciera, gdje 2004. stječe diplomu iz orgulja. Usavršavati se nastavlja 2008. kada dolazi u klasu François- Henrija Houbarta na Nacionalnom konzervatoriju Rueil-Malmaison. Godine 2012. završava poslijediplomski studij na Nacionalnom visokom glazbenom konzervatoriju u Lyonu, gdje su mu profesori François Espinasse i Liesbeth Schlumberger, kao i Jean-Louis Florentz (s kojim se usavršava na polju suvremene orguljske glazbe). Također uči improvizaciju kod François- Henrija Houbarta i Gabriela Marghierija. Redovito koncertira kao solist u Francuskoj i inozemstvu (katedrale u Angersu, Lyonu, Rigi, Zagrebu, crkva St-Madeleine u Parizu), te surađuje s orkestrima (Paul Kuentz, Bernard Thomas, La Tempęte), zborovima i komornim sastavom baroknih trublji Nulla dies sine musica. Osvojio je prvu nagradu na međunarodnom orguljaškom natjecanju Jean-Louis Florentz u svibnju 2008., te je pobjednik međunarodnog orguljaškog natjecanja Gaston Litaize 2014. Orguljaš je crkve Saint-Paul-Saint-Louis u Parizu. U 2014. održao je nekoliko majstorskih tečajeva o interpretaciji francuske barokne glazbe u Ljubljani i Zagrebu. Praizveo je nekoliko djela za orgulje i plesače: Blind Instinct na glazbu Tri plesa Jehan Alaina u Operi u Lyonu (2010.), If You Walked na Bolero Mauricea Ravela u okviru Festivala u Besançonu (2011.), te Solomonov prsten za orgulje i osam plesača na glazbu Jeana-Louisa Florentza i koreografiju Davida Drouarda.

rendezvous_blok

Gabriel Bestion de Camboulas au Festival d’Orgue à Saint-Mark

Rendez-vousGabriel Bestion de Camboulas se produira au Festival d’Orgue à l’église Saint-Mark.

Gabriel Bestion de Camboulas se produira à l’église Saint-Mark, dans la ville haute de Zagreb le mercredi 9 septembre 2015 à 19h30.
Pour son premier concert dans l’église Saint-Mark, il présentera un choix de musique française, tout en jouant les plus grands compositeurs, tels que Bach et – croyez-le ou non – Mozart!

PROGRAMME :

Pierre Dumage 1674-1751
Suite du premier ton
Plein-Jeu
Tierce en taille
Basse de trompette
Dialogue

Wolfgang Amadeus Mozart 1756-1791
Fantazija u f-molu, KV 608

Johann Sebastian Bach 1685-1750
Toccata, adagio i fuga u C-duru, BWV 564

Alexandre-Pierre-François Boëly 1785-1858
Fantazija i fuga u B-duru, op.18/6

Charles-Marie Widor 1844-1937
Andante sostenuto (Symphonie Gothique)

Louis James Alfred Lefebure-Wely 1817-1869
Boléro

Maurice Duruflé 1902-1986
Prélude et fugue sur le nom d’Alain, op.7

 

Gabriel Bestion de Camboulas débute ses études d’orgue au Conservatoire d’Angers dans la classe de Denis Bordage, puis au Conservatoire de Nantes avec Michel Bourcier. Il intègre ensuite la classe de François-Henri Houbart au Conservatoire de Rueil-Malmaison où il obtient le prix de perfectionnement en 2008. En 2012, il obtient le Master d’orgue au Conservatoire National Supérieur de Musique et de Danse de Lyon (CNSMDL), dans la classe de François Espinasse et Liesbeth Schlumberger. Il étudie aussi l’improvisation avec François-Henri Houbart et Gabriel Marghieri.
Il se produit régulièrement en France et à l’étranger pour des récitals en soliste, et au sein de divers ensembles (orchestre Paul Kuentz à Paris et ensemble de trompettes baroques Nulla dies sine musica). Gabriel Bestion de Camboulas a remporté le Grand Prix international d’orgue Jean-Louis Florentz de l’Académie des Beaux-Arts – Institut de France, à Angers, en mai 2008.
Il est aujourd’hui titulaire des Grandes Orgues Athanase Dunand de Sainte-Thérèse de Villeurbanne, et co-titulaire à Saint Christophe de Javel à Paris. Il propose plusieurs concerts alliant l’orgue et la danse avec la Compagnie Organidanse.

rendezvous_blok

« Bande de filles » de Céline Sciamma en septembre au cinéma !

Rendez-vousLe nouveau film de la réalisatrice française Céline Sciamma, Bande de fille, sort au mois de septembre au cinéma Kino Europa de Zagreb

Première : le 17 septembre

Début des projections : le 21 septembre

Présenté en ouverture de la Quinzaine des Réalisateurs 2014, Bande de filles signe le retour de la réalisatrice Céline Sciamma qui avait marqué les esprits avec ces deux précédents longs-métrages, Tomboy et Naissance des pieuvres.
L’atmosphère envoûtante, rythmée par l’électro stylée de Para One, est autant ancré dans le réalisme social, avec ce groupe de copines en proie aux émois de leur âge, que dans l’onirisme formel qui rend poétique un paysage de cité urbaine.

Synopsis :
« Marieme vit ses 16 ans comme une succession d’interdits. La censure du quartier, la loi des garçons, l’impasse de l’école. Sa rencontre avec trois filles affranchies change tout. Elles dansent, elles se battent, elles parlent fort, elles rient de tout. Marieme devient Vic et entre dans la bande, pour vivre sa jeunesse. »

Infos techniques :
1h52 min
De Céline sciamma
Avec Karidja Touré, Assa Sylla, Lindsay Karamoh…

Le film est distribué par Kino Europa à Zagreb, en collaboration avec l’association ‘Korak u život’.
3 kunas par billets seront reversés à l’association.
www.kinoeuropa.hr

rendezvous_blok

“Cure” Céline Sciamma u Kinu Europa

Rendez-vousNovi film francuske redateljice Céline Sciamma “Cure” (“Bande de fille”) u rujnu dolazi u Zagreb u Kino Europa!

Premijera: 17. rujna

Početak prikazivanja: 21. rujna

Cure su treći igrani film francuske redateljice Céline Sciamma, najpoznatije po uspješnici iz 2011. – filmu Tomboy o djevojčici koja se osjeća i ponaša kao dječak. Sciamma se ovaj put na nestereotipan način okreće temi marginaliziranih imigrantskih predgrađa Pariza dajući istovremeno sirovi i vrlo suptilni prikaz grupe srednjoškolki i njihovih životnih izbora u okruženju koje ih predestinira da postanu ili maloljetne majke ili djevojke/prostitutke lokalnih dilera i svodnika. Marieme je sramežljiva šesnaestogodišnjakinja koja zbog loših ocjena više ne može nastaviti školovanje. Počinje se družiti s grupom vršnjakinja i njih četiri uskoro postaju neka vrsta ženske bande, stalno na granici incidenta. Zbog svoje potrebe da pred ostatkom grupe bude kul, Marieme ulazi u velike probleme. Ali ne zadugo. Uskoro pronalazi način iskazivanja vlastitog glasa i novopronađenog osjećaja moći.

Tehnički podaci
Trajanje: 1h52 min
Režija: Céline Sciamma
Uloge: Karidja Touré, Assa Sylla, Lindsay Karamoh…

Film distribuira Kino Europa à Zagreb u suradnji s udrugom ‘Korak u život’.
3 kune od svake prodane ulaznice bit će uplaćeno udruzi.  
www.kinoeuropa.hr

rendezvous_blok

Francuski program na Festivalu 25 FPS

Rendez-vousFestival 25 FPS međunarodni je filmski festival koji promovira inovativni filmski izraz, stilsku i medijsku raznorodnost, izražajne i nekonvencionalne autorske koncepte, te radove koji se oslanjaju na tradiciju avangardnog filma i eksperimentalnofilmskog roda.

Od svog osnutka 2005. promiče nekomercijalne oblike audiovizualne i filmske umjetnosti s naglaskom na kratkometražni film.

Jedina je hrvatska specijalizirana filmska manifestacija koja vrednuje i nagrađuje umjetnički, avangardni, eksperimentalni film, kontekstualizira njegove historijske smjerove, sadašnje trendove i predviđa buduća kretanja. Programska okosnica prikazivanje je radova najnovijih filmskih strujanja koji šire razumijevanje filma i problematiziraju razvoj medija (međunarodni natjecateljski program). Prikazuje i nerijetko otkriva značajna i temeljna ostvarenja iz filmske povijesti čime djeluje u međuprostoru festivala, muzeja i galerije, a koje prikazuje kroz popratni filmski program. Godine 2008. uvedeni su performansi “proširenog filma” (expanded cinema), koji promoviraju forme live cinema u interakciji s glazbom, performansom, kazalištem i novim medijskih tehnologijama.

Program:

  1. 9. ČETVRTAK
    18:00 MM CENTAR
    Expanded Cinema
    Open Core, Julien Maire, FR, 60’
    predavanje/performans
    U stilu 16-stoljetne lekcije iz anatomije, Open Core je performans i predavanje u kojemu Julien Maire secira projekcijsku opremu i kamere te ih koristi kako bi uživo napravio nove čudne mašine. Optički laboratorij na dlanu.
    Julien Maire bavi se vizualnom i performativnom umjetnošću, a njegov rad dekonstruira i ponovno izumljuje tehnologiju audiovizualnih medija. Obnavlja zastarjelu filmsku tehniku i razvija alternativne uređaje za proizvodnju pokretnih slika. Njegovo istraživanje suočava nepokretnost i kretanje, stvarnost i fikciju te ispituje pojam vremena i sjećanja u filmskoj slici.
    Maire je nagrađivan francuski umjetnik koji redovito sudjeluje na međunarodnim događanjima koja povezuju umjetnost, znanost i tehnologiju (Ars Electronica, Sonar, Artefact Festival, Eart, EMAF), medijskim i likovnim bijenalima (Šangaj, Aleksandrija, Wroclaw, Transmediale), a za svoj rad bio je nominiran za World Technology Award u New Yorku 2009.
  2. 9. PETAK
    20:00 KINO SC
    Konkurencija 3: ODNOSI / RATIOS (72′)
    The End (Kraj), Tomislav Šoban, 10′, HR, 2015
    The park (Le park), Randa Maroufi, 14′, FR, 2015*
    Washingtonia, Konstantina Kotzamani, 24′, GR, 2014
    Wayward Fronds, Fern Silva, 14′, US, 2014
    Embargo, Johann Lurf, 10′, AT, 2014
    *Svjetska premijera filma uz prisustvo autorice.

Park / Le park
Randa Maroufi
Režija, montaža, zvuka / Director, editing, sound: Randa Maroufi
Snimatelj, steadycam / Cinematography, steadycam: Luca Coassin
Uloge / Cast: Rayan, Nora Aitkadi, Reda Afandi, Mohamed Chrif, Khalid Derhem, maldi parka Yasmina/young folk of Yasmina park
Umjetnički savjetnik / Artistic mentoring: Remy Fischler
Produkcija, distribucija / Production, distribution: Le Fresnoy – Studio national des arts contemporains, www.lefresnoy.net

Kamera polagano vijuga napuštenim lunaparkom u središtu Casablance. S jedne strane film ocrtava portret mladih koji posjećuju ovo mjesto, a s druge razotkriva djeliće iz njihova života, pažljivo kadrirane i često nadahnute slikama s društvenih mreža. Želja za preispitivanjem različitih perspektiva i umnožavanjem mogućnosti: politički nabijeni trenuci, opasnost zaustavljena u vremenu, trenuci prije ispada… između neposrednosti i iluzije, publika promatra „što će se dogoditi“ i pozvana je da prigrli doživljaj trajanja.

Rođena 1987. u Casablanci (Maroko), a diplomirala je likovnu umjetnost u Tetuanu (Maroko) i Angersu (Francuska), Randa Maroufi pripada naraštaju koji je odrastao u vrijeme kojim su vladale slike. Skuplja ih podjednako i marljivo i sumnjičavo i ne prestaje preispitivati njihovu istinitost. Svoju dvosmislenu fikciju voli stavljati u službu stvarnosti, a područje njezina eksperimentiranja uključuje zauzimanje javnog prostora i rodna pitanja, gdje ističe temeljne mehanizme. Bavi se fotografijom, instalacijom, performansom, zvukom i filmom, a svoje radove predstavlja na velikim manifestacijama suvremene umjetnosti i filmskim festivalima kao što su Le Salon de Montrouge, Bijenale u Marakešu, Le Centquatre, Arab World Institute, Villa des Arts de Casablanca, African Photography Meeting u Bamaku, Internationale Kurzfilmtage Winterthur, Film Africa, Međunarodni festival kratkog filma u Dresdenu itd. Trenutačno živi i radi u Tangeru (Maroko) i Lilleu (Francuska), gdje je studirala na školi Le FresnoyStudio National des Arts Contemporains.

Le park
Le park

 

  1. 9. SUBOTA / SATURDAY
    16.00 KINO SC
    Žiri predstavlja / Jury’s Choice
    Jonathan Pouthier: Gutanje filmova / Swallowing Films
    (68′)
    Kuhanje i film dijele eksperimentalnu ambiciju u kojoj je postizanje potpunog doživljaja jedan od glavnih sastojaka njihova enigmatskog ispunjenja. Prostor kuhinje nalik je filmaševu laboratoriju i u oba se izvode i nevidljivi dijelovi procesa, baš poput alkemijskih svjetova s mnoštvom tajanstvenih interpretacija. Program dijakronijski zahvaća razdoblje od sto godina i prikazuje rijetko viđene filmove slavnih, ali i suvremenih umjetnika i filmaša koji su hranu, jedenje i kuhinju interpretirali iz političke, antropološke, feminističke i nacionalne perspektive.

 Invocation of Canyons and Boulders (for Stan Brakhage), Richard Carter Higgins, 3’, US, 1966

Beefsteak (Résurrection), Daniel Spoerri (with Tony Morgan), 8’, UK, 1968

Costretto a scomparire, Gianfranco Baruchello, 15’, IT, 1968

Cholesterol, Martha Colburn, 2’, US, 1996

Premium, Ed Ruscha, 25’, US, 1970

Cuisine abracadabrante, Segundo de Chomón, 3’, FR, 1908

Semiotics of the Kitchen, Martha Rosler, 6’, US, 1975

Kitchen Girl, Ryan Trecartin, 3’, US, 2001

Mi Cocina (Director’s Cut), Eddie d, 3’, NL, 2006

Od siječnja 2012. godine Jonathan Pouthier (1983.) odgovoran je za programiranje na odjelu za film Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Centru Pompidou u Parizu. Osim tjednog filmskog programa u muzeju, uredio je nekoliko velikih filmskih programa, kao što su Film Culture (2013.), Shirley Clarke, an American Experience (2013.), Common Places (2014., s Enricom Camporesijem) ili Duchamp as Film (2014., s Enricom Camporesijem). Diplomirao je na La Fémis (École nationale supérieure des métiers de l’image et du son), a u svojim istraživanjima bavi se kustoskim praksama filma u muzejskom prostoru i politici. Bavio se i akvizicijama za Coproduction Office u Berlinu, a surađivao je s kustoskim projektom berlinske galerije KOW od 2010. do 2012.

Jonathan Pouthier
Jonathan Pouthier

Više na: www.25fps.hr

Programme français au Festival du film expérimental 25 FPS

Rendez-vousPour sa 11ème édition, le festival du film expérimental 25 FPS invite 3 artistes français : Julien Maire, pour sa performance Open Core, Randa Maroufi, qui présente son film Le Park et Jonathan Pouthier, pour un programme dédié à la cuisine !

Programme français au Festival du film expérimental 25 FPS – Rendez-vous

Depuis sa fondation en 2005, 25 FPS promeut les formes non commerciales d’art audiovisuel et de cinéma, en mettant l’accent sur le court métrage.

25 FPS est le seul événement cinématographique croate spécialisé qui valorise et récompense l’avant-garde artistique, le film expérimental, et contextualise ses orientations historiques, ses tendances actuelles et ses développements à venir. En 2008, 25FPS a présenté un nouveau programme, la performance « cinéma élargi » (expanded cinema), qui favorise les formes de cinéma direct et mélange la musique, la performance, le théâtre et les nouvelles technologies des médias.

Programme français :

24.9. JEUDI
18:00 MM CENTAR
Expanded Cinema
Open Core, Julien Maire, FR, 60’
Performance
Pour sa performance « Open Core », Julien Maire ouvre smartphones, caméras et autre appareils numériques. Le dispositif de la performance est chaleureux et poétique : il reprend le format des séances d’autopsie du 16éme siècle. Dissection en direct à grand renfort d’explications pour interroger les procédés cinématographiques, la signification et la portée d’une image.
Julien Maire traite de l’art visuel et performatif, et son travail déconstruit et ré-invente la technologie des médias audiovisuels. Ses recherches confrontent l’immobilité et le mouvement, la réalité et la fiction, et examine la notion de temps et de souvenirs dans l’image du film.
Julien Maire est un artiste français qui participe régulièrement à des événements internationaux reliant l’art, la science et la technologie (Ars Electronica, Sonar, Festival Artefact, Eart, EMAF), les médias et les biennales d’art (Shanghai, Alexandrie, Wroclaw, Transmediale), et pour son travail, il a a été nominé pour le Prix mondial de la technologie à New York 2009.

Julien Maire "Open Core" at Imal in Brussel © Marc Wathieu
Julien Maire « Open Core » at Imal in Brussel © Marc Wathieu

25.9. VENDREDI
20:00 KINO SC
Compétition 3 : ODNOSI / RATIOS (72 )
The End (la Fin), Tomislav Soban, 10 ‘, HR 2015
The park (Le Park), Randa Marouf, 14 ‘, USA , 2015 *
Washingtonia, Konstantina Kotzamani, 24 ‘, GB 2014
Wayward Fronds, Fern Silva, 14 ‘, USA 2014
Embargo, Johann Lurf, 10 ‘, AT 2014
* Première mondiale en présence de l’auteur.

Park / Le park
Randa Maroufi
Réalisation, montage, son : Randa Maroufi
Cinématographie, steadycam : Luca Coassin
Avec : Rayan, Nora Aitkadi, Reda Afandi, Mohamed Chrif, Khalid Derhem, les jeunes de Yasmina park
Supervision artistique : Remy Fischler
Production et distribution : Le Fresnoy – Studio national des arts contemporains, www.lefresnoy.net

Un lieu aux frontières et aux lois nébuleuses. Des personnages saisis dans une existence dont les contours se dérobent au regard de la caméra. Tel est l’univers d’un ancien parc forain situé dans le jardin de la Ligue Arabe à Casablanca à travers lequel nous entraîne Randa Maroufi.
Ces scènes, ces vies, l’artiste les a approchées avec pudeur d’abord, confiance ensuite, respect toujours. Sans jamais vouloir faire siens l’indomptable parc ni les existences qui l’habitent, Randa Maroufi nous mène à la rencontre d’un monde intime au seuil d’une fureur tant réelle que fantasmée. L’artiste dessine ainsi comme à la pointe de métal, incisive et délicate, un conte oublié au cœur de la ville et pourtant en marge du monde.

Née en 1987 à Casablanca, Randa Maroufi est diplômée des Beaux-Arts de Tétouan et d’Angers, actuellement en post-diplôme au Fresnoy. Randa Maroufi, jeune artiste travaillant entre le Maroc et la France, s’intéresse à la mise en scène des corps dans l’espace public ou intime. Une démarche souvent politique, qui revendique l’ambiguïté pour questionner le statut des images. Son travail se traduit à travers la photographie, l’installation, la performance, le son et le film.

Le park
Le park

 

26.9. SAMEDI
16.00 KINO SC
Le choix du jury
Jonathan Pouthier: Gutanje filmova / Swallowing Films
(68′)
Le programme proposé par Jonathan Pouthier mélange cuisine et art expérimental, en proposant des films rarement diffusés dont l’alimentation et la nourriture sont au centre de la réflexion, du point de vue politique, anthropologique, féministe et nationale contemporains.

Invocation of Canyons and Boulders (for Stan Brakhage), Richard Carter Higgins, 3’, US, 1966
Beefsteak (Résurrection), Daniel Spoerri (with Tony Morgan), 8’, UK, 1968
Costretto a scomparire, Gianfranco Baruchello, 15’, IT, 1968
Cholesterol, Martha Colburn, 2’, US, 1996
Premium, Ed Ruscha, 25’, US, 1970
Cuisine abracadabrante, Segundo de Chomón, 3’, FR, 1908
Semiotics of the Kitchen, Martha Rosler, 6’, US, 1975
Kitchen Girl, Ryan Trecartin, 3’, US, 2001
Mi Cocina (Director’s Cut), Eddie d, 3’, NL, 2006

Depuis janvier 2012 Jonathan Pouthier (1983) est responsable de la programmation du Département cinéma du Musée national d’art moderne au Centre Pompidou à Paris. En plus du programme de cinéma hebdomadaires du musée, il a proposé plusieurs programmes de films majeurs, tels que la Film culture (2013), Shirley Clarke, an american experience (2013), Common places (2014, avec Enrico Camporesi) ou Duchamp as Film (2014, avec Enrico Camporesi). Il est diplômé de la FEMIS  (École nationale supérieure des métiers de l’image et du son). Il a également travaillé sur les acquisitions pour Coproduction Office à Berlin et à la galerie de Koe de Berlin de 2010 à 2012.

Jonathan Pouthier
Jonathan Pouthier

 

En savoir plus : www.25fps.hr

Raymond Warnier i Ivan Meštrović

Rendez-vousRaymond Warnier (1899. – 1987.), po obrazovanju germanist, ostvario je iznimnu karijeru u francuskoj kulturnoj diplomaciji. U svojem se djelovanju napose istaknuo uspostavljanjem mostova suradnje između Francuske i Hrvatske. Bio je prvi ugovorni lektor francuskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1921. – 1935.), te utemeljitelj Francuskoga instituta u Zagrebu i njegov prvi direktor (1921. – 1935.)

Prijateljevao je s brojnim hrvatskim umjetnicima, posebice s mladim slikarima okupljenima oko grupe „Zemlja“. Također, omogućavao je stipendije francuske vlade hrvatskim umjetnicima koji su se usavršavali u Parizu. Godine 1930. organizirao je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu važnu izložbe suvremene francuske umjetnosti, a značajni je trag ostavio i svojim tekstovima o jugoslavenskoj, odnosno hrvatskoj umjetnosti, povijesti i civilizaciji. Surađivao je s mnogim časopisima kao što su l’Europe centraleCahiers du SudGazette des Beaux-Arts, i dr.

Među kontaktima koje je ostvario u Hrvatskoj valja izdvojiti njegovo dugogodišnje prijateljstvo s kiparom Ivanom Meštrovićem (1883. – 1962.). Warnier je bio veliki poznavatelj i promicatelj njegova stvaralaštva. Osim kroz svoje napise Meštrovićevu je umjetnost podupirao i angažmanom oko retrospektivne izložbe priređene 1933. godine u Parizu u Jeu de Paume. Njome je obilježen pedeseti  rođendan umjetnika, koji je kontakte s Francuskom održavao od 1908. godine, kada je započeo svoj dvogodišnji boravak u Parizu, tijekom kojega je učvrstio svoj odnos s Augustom Rodinom. Raymond Warnier napisao je predgovor u katalogu, još jedan značajan doprinos Meštrovićevoj bibliografiji.

Posredovao je i prispijeću Meštrovićevih skulptura u fundus pariškoga muzeja Jeu de Paume (danas u zbirci muzeja Centre Pompidou). Jedno od njih je Studija za zahvalnost Francuskoj (Zagreb, 1930.) u bronci. Sadreni odljev bio je u Warnierovu vlasništvu, te ga je on 1972. godine poklonio Atelijeru Meštrović. Riječ je o studiji za spomenik koji je 1930. godine bio podignut u Beogradu na Kalemegdanu, u znak zahvalnost Francuskoj za pomoć koju je pružila srbijanskom narodu i vojsci tijekom Prvoga svjetskog rata. Zahvaljujući tome projektu, kao i drugim vezama s Francuskom, Meštrović je odlikovan Ordenom zapovjednika Legije časti 1930. godine.

Nakon Meštrovićeve smrti 1962. godine, Raymond Warnier nastavio je kontakte s djelatnicima Atelijera Meštrović, s njegovom prvom voditeljicom, Vesnom Barbić. U tom se muzeju čuva njegov arhiv u kojem su, među ostalim, pohranjene publikacije u kojima je objavljivao tekstove o Ivanu Meštrovića,  kao i neka druga izdanja. Povodom aktualne izložbe Rodin u Meštrovićevu Zagrebu, postavljenoj u Umjetničkom paviljonu i u Atelijeru Meštrović, predstavljamo dio Warnierova kritičarskoga opusa posvećenoga Ivanu Meštroviću, kao i druge publikacije koje svjedoče o njegovu i Meštrovićevu pregnuću u razvijanju francusko – hrvatske kulturne suradnje, koja intezivno traje do danas, te Studiju za zahvalnost Francuskoj, iz fundusa Atelijera Meštrović.

Barbara Vujanovićrendezvous_blok

Exposition : Raymond Warnier et Ivan Meštrović

Rendez-vousÀ l’occasion de l’exposition consacrée à Rodin au Pavillon des Arts et à l’Atelier Meštrović, est présentée en parallèle une partie de l’œuvre critique de Raymond Warnier sur Ivan Meštrović à la médiathèque de l’Institut français.

Raymond Warnier (1899 – 1987) a réalisé une carrière exceptionnelle dans la diplomatie culturelle française. Parmi ses activités, il faut notamment souligner son engagement pour la coopération entre la France et la Croatie. Il a été le premier professeur contractuel de français à l’Université de Zagreb (de 1921 à 1935), le fondateur de l’Institut français de Zagreb, et son premier directeur (1921 – 1935).

Il était ami avec de nombreux artistes croates, en particulier les jeunes artistes réunis autour du groupe « Terre » (Zemlja). En outre, il attribuait les bourses du gouvernement français aux artistes croates pour leurs formations à Paris. En 1930, il a organisé au Pavillon des Arts à Zagreb une exposition importante sur l’art contemporain français et ses textes sur l’art yougoslave ou croate, l’histoire et la civilisation ont laissé une trace profonde. Il a collaboré avec de nombreux magazines tels que « l’Europe centrale », « Cahiers du Sud », « Gazette des Beaux-Arts », etc.

Parmi les liens qu’il a noués en Croatie, il convient de mentionner sa longue amitié avec le sculpteur Ivan Meštrović (1883-1962). Warnier était un grand connaisseur et promoteur de son travail. Il organise une exposition rétrospective du sculpteur en 1933 à Paris, au Jeu de Paume. Raymond Warnier a écrit la préface du catalogue de cette exposition.

Warnier a également fait en sorte que les sculptures de Meštrović entrent au musée du Jeu de Paume à Paris (maintenant dans la collection du musée Centre Pompidou). L’une de ces œuvres, Studija za zahvalnost Francuskoj (Étude pour la reconnaissance à la France, Zagreb, 1930) en bronze en fait partie. Le plâtre était dans la propriété de Warnier, puis a été donné en 1972 à l’atelier Meštrović. Il est une étude pour le monument qui a été érigé en 1930, à Belgrade (Kalemegdan), comme un signe de reconnaissance à la France pour son aide au peuple et à l’armée serbe au cours de la Première Guerre mondiale. Grâce à ce projet, ainsi que d’autres relations avec la France, Meštrović a reçu l’Ordre de Commandeur de la Légion d’Honneur en 1930.

Après la mort de Meštrović en 1962, Raymond Warnier a gardé des contacts avec le personnel de l’Atelier, et sa première directrice, Vesna Barbić. Dans ce musée, sont conservées ses archives et également des articles sur Ivan Meštrović. À l’occasion de l’exposition en cours Rodin u Meštrovićevu Zagrebu (Rodin dans le Zagreb de Meštrović) au Pavillon des Arts et à l’Atelier Meštrović, est présentée en parallèle une partie de l’œuvre critique de Warnier consacrée à Ivan Meštrović à la médiathèque de l’Institut français, ainsi que d’autres publications qui témoignent de ses efforts dans le développement d’une coopération culturelle franco-croate qui continue encore aujourd’hui, ainsi que le célèbre Studiju za zahvalnost Francuskoj, de la collection de l’Atelier Meštrović.

Texte de Barbara Vujanović, historienne de l’art et membre de l’Atelier Meštrović, a participé à la mise en place de l’exposition Rodin au Pavillon des Arts à Zagreb

rendezvous_blok