Izložba Josipa Vanište

Crteži, projekti, filmovi

Od 20. rujna do 16. listopada Medijateka odaje počast velikom hrvatskom slikaru Josipu Vaništi kojemu je nedavno dodijeljen francuski orden reda Viteza umjetnosti i književnosti. 

Josip Vaništa rođen je 17. svibnja 1924. u Karlovcu. Nakon mature u realnoj gimnaziji odlazi na studij likovne umjetnosti u Zagreb. Studij završava i diplomira u klasi Marina Tartaglie 1950. godine. Profesor je na Tehničkom, odnosno Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Nakon kraćih boravaka u Parizu, u raznim srednjoeuropskim gradovima i u Skandinaviji nastavlja profesorsku karijeru u Zagrebu. Član je HAZU od 1994.

“Raznolikost i živost njegova djela, a pritom unutarnja koherencija i strogost, izmiču svakom pokušaju cjelovitog predstavljanja. Čak je manji razlog teškoćama u žanrovskoj, discipliniranoj i tehničkoj razvedenosti djelovanja (crteži, slike, kolaži, zapisi, knjige, stavovi, naukovanje i poučavanje), a više u razgranatoj kronologiji, u nelinearnom i neortodoksnom shvaćanju vremena, u poricanju i preispitivanju ustaljenih tekovina, u procesualnosti i trajnoj nestabilnosti dosegnutih rezultata, čemu se – kao kontrapunkt – suprotstavlja maksimalna ozbiljnost korištenih postupaka, iznimna zahtjevnost i dorađenost predstavljenih djela, istančana osjetljivost apartnoga likovnog (ali i književnog, pretežno lirskog) izraza.”

Tonko Maroević

Exposition de Josip Vaništa

DESSINS, PROJETS, FILMS

Du 20 septembre au 16 octobre, la Médiathèque rend hommage au grand peintre croate Josip Vaništa, récemment décoré du titre de Chevalier des Arts et des Lettres.

Né le 17 mai 1924 à Karlovac, Josip Vaništa étudie l’histoire de l’art à Zagreb. Il y suit les cours de Matin Tartaglia et obtient son diplôme en 1950. Devenu professeur à la Faculté de l’Architecture, il s’investit dans l’enseignement tout au long de sa carrière, à l’exception de courtes périodes à Paris et dans plusieurs villes d’Europe centrale et de Scandinavie. Il est membre de l’Académie croate des sciences et des arts (HAZU) depuis 1994.

« Malgré une rigueur et une cohérence interne, la diversité et la vivacité de son œuvre rendent complexe toute présentation exhaustive. Cette difficulté repose moins sur la diversité des genres, des disciplines et des techniques (dessins, peintures, collages, correspondances, livres, prises de position, sa formation, son enseignement) que sur une temporalité propre, une conception du temps non linéaire et peu orthodoxe, une remise en question  et une relecture des règles préétablies, une créativité en mouvement et choisissant l’instabilité comme une permanence. Au sérieux des procédés utilisés s’affirme en contrepoint la subtilité d’une expression plastique d’où émane une sensibilité qu’on retrouve dans ses écrits de nature lyrique.”

Tonko Maroević